Koji je značaj ljuštenja strništa?

Odmah po skidanju strnih žita treba izvršiti ljuštenje strništa - garenje na 10 - 15 cm dubine. Ljuštenje, kako kaže stručnjak za ratarstvo Jorgovanka Vlajkovac, treba izvršiti teškim tanjiračama ili plugom čime se postižu višestruke koristi.

"Pošto zemljište poslije žetve ostaje bez usjeva, podložno je isušivanju pa se ljuštenjem - garenjem prekida kapilaritet i čuva vlaga u zemljištu koja će biti zadržana u tom obrađenom sloju, a i zemljište će bolje zadržavati vlagu od kasnijih mogućih padavina što će biti od velikog značaja za lakšu jesenju obradu zemljišta", kaže Vlajkovac.

Umjesto plitkog ljuštenja oranica poslije žetve, može se obaviti i oranje na punu dubinu i to na 15 do 25 centimetara, tada treba rasturiti mineralno đubrivo ili stajnak za naredni usjev. Poslije oranja brazdu treba zatvoriti kako bi se zemljište poravnalo i smanjilo isparavanje.

Smanjivanje korovske populacije

Ljuštenjem strnjišta se omogućava lakša i brža mineralizacija biljnih ostataka, čime se povećavaju biljkama lako pristupačna hraniva.

"Garenjem se sprječavaju korovi, koji su ostali na njivi, da izbace sjeme i tako je još više zakorovi. Također, sjemena korova koja su već u zemljištu, stavljaju se u povoljne uslove za klijanje i nicanje, pa se tako kasnije iznikle biljke jesenjim dubokim oranjem uništavaju", kaže savjetodavac i dodaje da se ovim postupkom na parceli značajno smanjuje korovska populacija.

Smanjuje potrošnju goriva u jesen

Ljuštenje strnjišta, kako kaže, pospješuje ekonomičniju biljnu proizvodnju jer smanjuje potrošnju goriva za jesenje duboko oranje, jer je takvo zemljište mnogo lakše obraditi u jesen, zbog rastresitosti i boljih vodno-vazdušnih osobina.

"Naravno, ljuštenje strništa može dati dobre rezultate samo ako se obavi odmah poslije skidanja strnih žita, jer ako se zakasni korovi će stići da izbace sjeme, zemljište se može isušiti, i biće teže za obradu pa će se koristi od ove operacije znatno smanjiti", dodaje ona.

Ova mjera se može iskombinirati i dodavanjem azota, u prosjeku sa 60 kilograma po hektaru, i na taj način se pospješuje proces razgradnje zaoranih žetvenih ostataka u preko potreban humus.