Koje su prednosti sjetve postrnih/pokrovnih usjeva?

Nakon žetve uljane repice i strnih žitarica parcele nije poželjno ostaviti neobrađene. Na oraničnim površinama sukladno svojstvima pojedine parcele može se provesti neka od ljetnih agrotehničkih mjera usmjerena popravku tla: prašenje strništa, podrivanje, kalcizacija, sideracija (zelena gnojidba), meliorativna gnojidba.

Sjetva postrnih kultura može imati za cilj da se na istoj parceli ostvare dvije berbe (žetve) godišnje, ili da se postrni usjev koristi za zelenu gnojidbu. Opremljenost gospodarstva pripadajućom opremom i mehanizacijom te grana proizvodnje kojom se poljoprivredno gospodarstvo bavi, uvjetovat će izbor vrste za  postrnu sjetvu. Stočarstvu orijentirana gospodarstva, najčešće se odlučuju za sjetvu kukuruza. Osim kukuruza, od ratarskih kultura možemo posijati: soju najranijih grupa dozrijevanja, krmni sirak, jari stočni grašak i druge vrste. Povrtne kulture koje se mogu sijati u postrnom roku su cikla i grah mahunar, a sadnja kasnih vrsta kupusnjača uobičajena je na oraničnim površinama nakon žetve strnih žitarica.

U našim proizvodnim uvjetima, ukoliko ne postoji mogućnost natapanja, postrna sjetva je riskantna. Najvažniji čimbenici za donošenje odluke o postrnoj sjetvi jesu vlaga i temperatura, a zatim svojstva tla. Manjak vlage i visoke temperature utječu na vrlo brzo isušivanje površinskog sjetvenog sloja i otežavaju klijanje i nicanje posijanih kultura. Prednost imaju tla s visokom razinom podzemne vode i parcele uz rijeke ili potoke.

Neke prednosti sjetve postrnih/pokrovnih usjeva jesu:

1. Izgradnja organske tvari tla
2. Opskrba usjeva koji slijede nakon postrnih/pokrovnih usjeva, dušikom i drugim hranjivima
3. Sprečavanje ispiranja lako topivih hranjiva iz tla
4. Pokrivenost tla (pridonosi poboljšanju strukture tla i smanjuje eroziju)
5. Mobilizacija hranjiva iz donjih u gornje profile tla.

Postrne/pokrovne usjeve možemo podijeliti u dvije osnovne skupine:

1. Mahunarke (leguminoze)

Mahunarke na korijenu formiraju kvržice koje fiksiraju dušik iz zraka i pretvaraju ga u biljkama iskoristiv oblik. Kasnije taj dušik ostaje na raspolaganju usjevima koji se uzgajaju nakon što su mahunarke zaorane u tlo.

2. Ostale vrste

Biljke koje ne pripadaju skupini mahunarki mogu se koristiti za iskorištavanje viška dušika iz prethodnog usjeva, kao i za dostupnost fosfora i kalija za sljedeći usjev. Te biljke ne fiksiraju dušik, ali pridonose izgradnji organske tvari u tlu i sprečavaju ispiranje hranjiva. Kao pokrovni/postrni usjev u ovoj skupini, najčešće se koriste: žitarice (raž, pšenoraž), krmne trave  (ljulj, vlasulja, vlasnjača), sudanska trava i krmni sirak, facelija, heljda, kupusnjače (uljana rotkva, gorušice, krmne repice).

Agrotehnika pri postrnoj sjetvi

Sve agrotehničke mjere moraju se obaviti u što kraćem vremenskom periodu radi iskorištenja i očuvanja zemljišne vlage. Odmah nakon žetve tlo treba izorati. Istog dana treba obaviti i dopunsku (predsjetvenu) obradu. Sjetvena norma u postrnom roku sjetve veća je za 10 do 30 % u odnosu na glavni rok sjetve jer se očekuju osjetno veći gubitci u razdoblju od sjetve do nicanja. Nakon sjetve (ovisno o stanju vlage u tlu) preporuča se tlo povaljati rebrastim valjkom radi boljeg kontakta sjemena s česticama tla, što je naročito važno radi nicanja vrsta sitnog sjemena. Radi nižih prinosa koje ostvaruju postrne kulture, gnojidba je skromna ili čak za neke postrne vrste nije potrebna (npr. pri uzgoju heljde). Najvažnija je gnojidba dušikom. Količina dušičnih gnojiva iznosi između 30 i 60 kg/ha ovisno o postrnoj vrsti i očekivanom prinosu. Ukoliko je pretkultura bila ozima žitarica čije smo žetvene ostatke unijeli u tlo, količinu dušika treba povećati za oko 20-30 kg/ha. Gospodarstva koja se bave stočarstvom mogu prije obrade pognojiti tlo gnojovkom i na taj način zamijeniti korištenje mineralnih gnojiva.

Vrlo je važno usjev namijenjen zelenoj gnojidbi pravodobno zaorati, a to je u vrijeme kad usjev razvije dovoljnu zelenu masu, ali ne kasnije od faze pune cvatnje. Starije biljke koje su već započele formiranje plodova i sjemena, ogrube i u tlu se sporije razgrađuju. Preporuča se bujan, visok usjev usitniti, pustiti da provene i nakon toga masu zaorati. Ovisno o raspoloživom vremenu, energiji i mehanizaciji na svakom pojedinom gospodarstvu, mogu se obaviti i dva oranja: prvi put plitko, a zatim nakon tjedan dana na punu dubinu. Time se postiže  bolji raspored i razgradnja biljne mase u tlu.  Zaoravanje zelene mase treba provesti 2-3 tjedna prije sjetve glavnog usjeva. Zaoravanje pokrovnih usjeva ima povoljan utjecaj na teškim, ali i na pjeskovitim tlima, a posebno je preporučljivo onim poljoprivrednim proizvođačima koji svoje površine gnoje samo mineralnim gnojivima već dulji niz godina.

Vrste pogodne za postrni rok sjetve namijenjene zelenoj gnojidbi (sideraciji):

Krmna repica (Brassica campestris)

Krmna repica je križanac između ozime ogrštice i kineskog kupusa. Perko dobro podnosi zimu, a Petranovu uništava mraz (smrzava na -8oC).

Krmna ogrštica (Brassica napus)

Odličan je predusjev jer ostavlja oranicu čistu i s velikom količinom organske tvari. Dobro razvijenim korijenovim sustavom osigurava dobru prozračnost i prorahljenost tla.

Bijela gorušica (Sinapis alba)

Bijela gorušica ima snažan korijenov sustav s brojnim korijenovim dlačicama koje doprinose otpornosti na sušu. Kod preuranjene sjetve, biljka brzo ulazi u fazu cvatnje. Namijenjena je prvenstveno za zelenu gnojidbu. Vrlo je otporna na niske temperature, pa se može uzgajati i u područjima više nadmorske visine. Smanjuje zaraženost tla nematodama, pa se preporuča  proizvođačima šećerne repe i krumpira.

Uljana rotkva (Raphanus sativus var. oleifera)

Uljana rotkva je vrsta koja brzo raste.  Nastala je križanjem uljane repice i rotkve. Dobro podnosi sušu i često se koristi u postrnoj sjetvi. Ne podnosi zimske mrazeve, pa se u proljeće ne javlja kao korov. Sprječava razvoj nematoda.

Heljda (Fagopyrum esculentum)

Heljda brzo niče (u povoljnim uvjetima za 4 - 6 dana) i ima jak početni porast pa brzo zasjeni površinu, a time i iznikle korove. Skromnih je zahtjeva u odnosu na plodnost tla. U postrnom roku treba je posijati najkasnije do 20. jula. Prinos zrna  jako ovisio o prisutnosti oprašivača (pčele).

Autorica: mr. sc. Tatjana Međimurec