Grahorice ostavljaju zemljište bogato u azotu, što treba imati u vidu prilikom đubrenja narednog usjeva, također ono ostaje rastresito i nezakorovljeno i zbog toga su jako dobre kao predusjevi.
Postoji više vrsta grahorica, a najvažnije su obična, panonska i maljava. Prve dvije su jednogodišnji usjevi, a maljava može biti i dvogodišnja. Maljava i panonska su ozimi, a obična može da se gaji kao ozimi i kao postrni usjev.
Grahorice služe za ishranu stoke (u zelenom stanju, za siliranje i u obliku sijena) i za zelenišno đubrenje. U zelenoj masi i sijenu grahorice, kako kaže savjetodavac Svetlana Zlatarić, nalazi se značajna količina sirovih proteina - 23,7 posto, koji sadrže dosta esencijalnih amino kiselina i 24,2 posto sirove celuloze.
Oranično krmno bilje bolje podnosi sušu - savjetuju stručnjaci
"Prekrupljeno zrno također služi kao koncetrovana stočna hrana. Grahorice se za zelenu masu i sijeno kose rano u proljeće, pa zemljište ostavljaju slobodno za postrni usjev", kaže Zlatarićeva i dodaje da također ostavljaju zemljište bogato u azotu, što treba imati u vidu prilikom đubrenja narednog usjeva, ono ostaje rastresito i nezakorovljeno i zbog toga su jako dobre kao predusjevi.
Korijen je, kako kaže, vretenast i dobro razvijen. Stablo je nježno razgranato i polegljivo i može da ide u visinu 50 do 250 centimetara. Plod je mahuna, a jare forme za proizvodnju sjemena stasavaju za 120 do 130 dana, dok ozime za 240 do 270 dana. Od sjetve do početka košenja, kod jarih grahorica prođe 50 do 70, a kod ozimih od 200 do 240 dana.
"Sve vrste dobro podnose negativne temperature, proljetne izdrže i minus četiri stepena Celzijusa, a ozime i -25 stepeni ako je usjev pokriven snijegom. Vjetrovi hladni i golomrazice također su štetni dok visoke temperature dobro podnose, ali ne i duže suše. Mogu da uspijevaju na različitim zemljištima, ali najbolje na dubokim, plodnim, umjereno rastresitim", kaže savjetodavac i dodaje da zemljišta sa visokim nivoom podzemne vode slabo podnose, dok im ona slabo kisele reakcije odgovaraju, mada uspijevaju i na kiselim i alkalnim.
Kaže da je treba gajiti u plodoredu. Najbolji predusjev za ozime je rani krompir, strna žita. Poslije nje, za zelenu masu mogu uspješno da se gaje sve njivske kulture. Grahorica za sjeme nije dobar predusjev za strna žita jer se osipaju pa poslije zakorovljavaju.
"Zemljište treba obraditi što ranije i što dublje i zavisno od predusjeva i vremena sjetve. Kada se siju poslije strnih žita odmah treba izvršiti ljuštenje strništa", kaže stručnjak i dodaje da krajem avgusta treba unijeti đubrivo i duboko zaorati.
Ova biljka iznosi veliku količinu hraniva, ali pošto dolaze poslije đubrenih okopavina, ne đubre se stajnjakom već sa mineralnim i to 30-40 kg/ha azota, 70-90 kg/ha fosfora i 80-100 kg/ha kalijuma. Zlatarićeva kaže da se pred sjetvu unese cjelokupna količina azota i 1/3 P i K, dok se 2/3 P i K unosi pod osnovnu obradu.
Siju se uvijek sa nekim strnim žitom koje mladoj biljci pruža oslonac. Ispitivanjima je ustanovljeno da je najbolja kombinacija sa ovsem, zatim sa ječmom pa sa raži. Najbolje sijeno je sa ovsem kao i prinos, samo što kasnije stiže od drugih kombinacija. Najveći prinos zelene mase, kako kaže, daje kombinacija gdje je grahorica učestvovala sa 25 odsto.
"Količina sjemena smiješe za proizvodnju zelene mase iznosi 160 do 200 kilogrma po hektaru. Sjeme strnog žita i grahorice treba da bude u odnosu 3:1, 1:1, 1:2, 1:3 ili 1:4. Miješanje veće količine sjemena strnog žita sa manjom količinom sjemena grahorice, dobija se veći prinos zelene mase, dok se pri većem udjelu sjemena grahorice dobija bolji kvalitet zelene mase i sijena", kaže savjetodavac za ratarstvo i dodaje da kada se gaji grahorica za sjeme potrebno je 60 - 80 kg/ha, a količina za ozimu je 120 kg/ha i 30 do 35 kilograma strnine kao i za jaru sjetvu.
Vrijeme sjetve ozime je u drugoj polovini septembra i početkom oktobra, a jare početkom marta. Dubina je četiri do pet centimetara. Obavlja se uskoredno za zelenu masu (12-15 cm) i širokoredno za sjeme (30-40 cm) u redu.
Vrijeme kosidbe zavisi od svrhe gajenja. Za zelenu masu i sijeno kosi se kad je u punom cvjetanju i formiranju prvih mahuna, a za sjeme kada ono sazri u mahunama na donjoj polovini stabla. Ne smije se čekati da sjeme u svim mahunama sazri jer bi došlo do osipanja i gubitka.
"Da bi gubici bili što manji žetvu obavljati noću ili po oblačnom vremenu. Kada se biljke prosuše, pristupa se vršidbi."
Daje u prosječnoj godini 40-50 tona po hektaru zelene mase ili šest do sedam tona sijena po hektaru što je visok prinos i velika količina zelene mase ili sijena i baš zato, zbog tih prinosa, obogaćivanja zemljišta azotom i ranog napuštanja parcele i stvaranja mogućnosti za postrnu sjetvu, potrebno je sijati na svakom poljoprivrednom gazdinstvu, koje se bavi stočarskom proizvodnjom i koje želi doći do kvalitetne i cjenovno povoljne stočne hrane.
Tagovi
Autor
