Na suncokretu se javlja velik broj gljivičnih oboljenja, a najčešće su: bijela trulež, siva plijesan te siva, crna i koncentrična pjegavost. Kada je suncokret u fazi butonizacije tada je vrijeme za prvu primjenu fungicida.
Suncokret je jedna od najvažnijih uljarica na našem području, a kao i ostale ratarske biljke i on treba zaštitu od raznih gljivičnih bolesti koje se javljaju u polju. Najvažnije bolesti na ovoj biljci su: bijela trulež, siva pjegavost stabljike, crna pjegavost suncokreta, koncentrična pjegavost i siva plijesan.
Kako piše dipl. ing. agr. Ana-Marija Čajkulić iz Savjetodavne službe, ranije zasijani suncokret je u fazi butonizacije, odnosno u fazi oblikovanja cvijetnog pupoljka, a kasnije zasijan će biti u navedenoj fazi kroz nekoliko dana. To je ujedno i prva zaštita fungicidima u usjevu ove uljarice. Dok se druga zaštita obavlja u vremenu početka cvjetanja, ako je moguće ući mehanizacijom u usjev.
Bijela trulež (Sclerotinia sclerotiourum) može zaraziti sve dijelove biljaka pa se u razvoju bolesti razlikuju četiri tipa bolesti. Prvo se može javiti truljenje sjemena, a uslijed toga sjeme ne klija ili klica nekrotira i istrune u tlu. Venuće se može javiti i na tek izniklim biljkama, ali ovaj se tip najčešće ni ne zapaža jer one tada brzo propadnu.
Korijenski tip bolesti praćen venućem se uočava neposredno pred cvjetanje. Na stabljici iznad tla uočavaju se sivkaste ili zeleno smeđe pjege koje je prstenasto obuhvate, nekada i do visine od 50 cm. Iznad zaraženog tkiva listovi venu, suše se ali ne otpadaju već vise na biljkama do kraja vegetacija. Kod prohladnih i vlažnih uslova na zaraženom dijelu se razvije i bijela prevlaka.
Truljenje srednjeg dijela javlja se od cvjetanja do zriobe, a bolesno tkivo je izbijeljeno i raščijano. Zaražene glave se mogu uočiti u polju i to s veće udaljenosti, one su izbijeljene, a na donjoj strani su sivo zelene pjege koji se javljaju iza cvjetanja.
Siva pjegavost stabljike (Diaporthe helianthi) se može vidjeti na listu, stabljici i sjemenu. Kako piše prof.dr.sc. Draženka Jurković i saradnici u knjizi Pseudogljive i gljive ratarskih usjeva, prve promjene se jave na donjem lišću prije ili za vrijeme cvjetanja i to najčešće u junu.
Na ivičnom dijelu lista se vide nekroze u "V" obliku i šire se uz lisne žile. Lišće se suši i visi na stabljikama. Na njima se simptomi javljaju na mjestu spoja s peteljkom. U početku su te pjege blijedo smeđe, a kasnije potamne i povećavaju se. Najčešće su locirane na donjim dijelovima, a u povoljnim uslovima one se spajaju i dovode do prijevremenog sušenja i loma. Zaražene biljke imaju manje glave bez sjemena ili je ono loše kakvoće.
Simptomi smeđe crne koncentrične pjegavosti (Alternaria helianthi) se prvo uočavaju u vrijeme cvjetanja i postaju izraženiji pred kraj vegetacije. U početku se na listu javljaju manje okruglaste ili poligonalne pjege, smeđe boje i rasute bez reda. One se kasnije povećavaju, spajaju i pokrivaju sve veću površinu lista.
Kod jakih zaraza dolazi i do njihovog sušenja. Kada se list okrene prema svjetlu na njemu se uočavaju koncentrični prstenovi. Uzdužne nekrotične pjege mogu se uočiti i na peteljkama, a mogu se spojiti i dovesti do venuća lista. Na stabljikama su one eliptične, tamnosmeđe ili crne, veličine do čak 10 cm. Kod jakih zaraza pjege se spajaju i dovode do lomova stabljike, a pred kraj vegetacije simptomi su vidljivi i na glavama. Na naličju glave nastaju udubljene tamne pjege koje se kasnije povećavaju, a treba napomenuti da ova bolest zaražava i sjeme.
Siva plijesan (Botrytis cinerea) se javlja tokom cijelog razvoja suncokreta. Truljenje sjemena se kod nas rijeko javlja, a ako se i javi ostane nezapaženo. Ako gljiva zarazi korijen i prizemni dio, biljke venu i suše se. S korijena i prizemnog dijela se prenosi na lišće, peteljke, stabljike i glave.
Simptomi su tamne, vodenaste pjege koje nakon 5 dana u uslovima povišene vlage prekrije gusta siva prevlaka. Napadnuta tkiva su razmekšana uslijed čega lišće i peteljke venu, a stabljike se mogu polomiti. Glave su inficirane s donje strane i to na ivicama. Kod toplog i vlažnog vremena one se raspadaju, a većina sjemenki je inficirana.
Crna pjegavost stabljike (Phoma macdonaldii) zaražava sve dijelove ove uljarice. Zaraza prvo nastaje na donjem lišću i stabljici odmah iznad nivoa tla i to najčešće na mjestima između peteljke i stabljike jer se tamo zadržava voda. Na lišću se javljaju pjege, ono se suši i visi na stabljici. Na starijem lišću i kasnije u vegetaciji, uz krupnije žile na plojki mogu se uočiti crne nekrotične površine što se može zamijeniti i s Alternariom.
Pjege se mogu spajati i uzrokovati opadanje lišća. Sredinom ljeta zaražene mogu biti i glave ali se to rijetko javlja. Najuočljiviji znakovi bolesti su na stabljici i to crne, ovalne ali nepravilne velike pjege koje se prvo razvijaju na osnovi, a kasnije po cijeloj površini. Veličine su od 6 do 8 cm pa čak i više, a razvijaju se u vrijeme cvjetanja.
Osjetljivost hibrida suncokreta, čest uzgoj na istoj površini i slabija vitalnost biljaka uslijed suše i pojačanog đubrenja azotom u odnosu na fosfor i kalij, doprinose jačoj pojavi bolesti. Najučinkovitija mjera zaštite je uzgoj tolerantnih genotipova. Važno je koristiti zdravo i fungicidima zaštićeno sjeme i sprovoditi sve agrotehničke mjere koje doprinose očuvanju opće vitalnosti usjeva. Treba se pridržavati plodoreda od 5 godina i suzbijati korove koji mogu biti izvori zaraze.
Što se tiče hemijske zaštite, dozvoljena sredstva su: Folicur ew 250, Mystic ec, Neoram wg, Pictor, Retengo, Michrothiol special disperss i Amistar gold. Treba ih primjenjivati na propisan način i prema uputama proizvođača.
Tagovi
Autorica