Čičoka kao alternativa za ishranu stoke. Kako se gaji?

Čičoka (Heliathus tuberosus L.) dobro podnosi i sušu i dok kiša ili zalivanje ne pokvasi zemlju, ona se na neki način konzervira i čeka pogodne uslove da nastavi razvoj. Na istom mjestu ostaje godinama.

Ova krtolasta višegodišnja biljka porijeklom je iz južne Amerike gdje se nalazi u divljem stanju. Ima je i u Sjevernoj Americi. U Evropu su je prenijeli Francuzi iz Sjeverne Amerike 1605. godine. Često je nazivaju jeruzalemska artičoka, slatki krompir, morska repa, mačja repa, divlji krompir.

Mogla bi i kod nas postati značajna biljka u ishrani stoke, pa čak i kao pčelinja paša.

Hranljiva vrijednost

Njene krtole imaju 80 posto vode i 20 posto suhe materije. Kod lisnate mase taj odnos iznosi 70 i 30 posto. U skladu sa navedenim, kod lisnate mase sadržaj bjelančevina je nešto viši (3,4 posto), a kod krtola iznosi 1,5 posto.

Udio ugljenih hidrata, odnosno masnoća, kod lisnate mase iznosi 17,4 odnosno 1,1 posto, a kod krtola 16,9 odnosno 0,2 posto. Iz navedenog hemijskog sastava, vrlo je slična hranidbena vrijednost nadzemnog i podzemnog dijela.

Sadnja je tokom jeseni ili proljeća i na dubinu od osam do 12 cm sa razmakom od 40 do 50 cm. Voli puno sunca i vlage.

Korištenje u ishrani stoke

Podzemni dijelovi ove biljke se odlikuju sadržajem ugljenog hidrata inulina i rado ih jedu sve vrste domaćih životinja. Krave muzare koje se hrane silažom ove biljke na dan daju od četiri do šest litara mlijeka više.

Životinje je mogu jesti i sirovu. Svježe imaju tanku ljusku i često se koristi kao hrana za svinje. Osim krtola, od ove biljke se koristi zelena masa ili silaža, kao dobra kabasta stočna hrana. Ova kultura je okopavina, ali je specifična zbog karakterističnih bioloških osobina, prvenstveno vegetativnog načina razmnožavanja.

Ljekovita čičoka: Kada se sadi, a kako se čuva?

U nekim zemljama svijeta koristi se i za ljudsku ishranu i podsjeća okusom na artičoku. U ishrani je mogu koristiti osobe oboljele od šećerne bolesti. Kao prilog jelu koristi se kuhana ili pečena, kao i krompir, dok se od brašna, dobijenog od njenih krtola, priprema specijalan hljeb. Krtole se u nekim zemljama koriste za proizvodnju špiritusa.

I krtola i zelena masa

Iskorištavanje ove kulture može biti dvojako: korištenje krtola i korištenje nadzemne zelene mase za stočnu hranu. Može se koristiti samo na jedan ili, uporedo, na oba načina. Ako se koristi i za zelenu masu, prinos krtola se smanjuje za 40 do 60 posto, što je razumljivo jer se zelena masa ranije koristi, prije nego što se krtole dobro razviju.

Krtole se obično vade kada ih treba trošiti, tj. postepeno iz zemlje prema potrijebi i daju se stoci. Vadi se od početka jeseni (septembra), tokom zime, sve do proljeća kada to dozvoljavaju vremenske prilike.

Vađenje se može obaviti mašinama vadilicama za krompir ili pomoću pluga izoravanjem. Prije vađenja krtola, treba stabljike ukloniti sječenjem do zemlje. Stabljike mogu poslužiti za ogrjev. Krtole se ne mogu dugo čuvati, najviše tri sedmice, jer se poslije toga naglo sparuše i gube hranljivu vrijednost. Najčešće se vade za dvodnevnu ishranu, te ovakvim načinom korištenja one stalno ostaju svježe.

Na proljeće su slađe

Rano s jeseni su malo gorkog ukusa, koji se kasnije smanjuje, a u proljeće potpuno nestaje što se obično tumači transformacijom inulina u fruktozu - levulozu. Zbog toga su krtole čičoke s proljeća slađe i ukusnije.

Prinosi krtole pri optimalnim uslovima iznose 30 do 40 t/ha, a zelene mase oko 50 do 55 t/ha. Čičoka gajena za zelenu masu i krtole može dati prinos krtola maksimalno do osam t/ha, ali zato daje veliki prinos zelene mase.