Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Skladištenje u silosima
  • 28.07.2022. 16:30
  • Vardarac

Alen Beno: Svakome bih preporučio izgradnju metalnih silosa

Granica na kojoj se isplati ulagati u ovakvu investiciju je uzgoj na 250 do 300 hektara, a ako poljoprivrednik ima manje, onda se treba udružiti, poručuje mladi baranjski poljoprivrednik Alen Beno

Foto: Maja Celing Celić
  • 199
  • 36
  • 0

Istražujući temu skladištenja žitarica u metalnim silosima, dobila sam preporuku javiti se baranjskom poljoprivredniku iz Vardarca (susjedna Hrvatska, op.ur.). 

Alen Beno je jedan od onih koji je odlučio uložiti sredstva u ovaj stepen proizvodnje, ne znajući kakve ga krizne godine čekaju. Telefonski smo dogovorili moj dolazak, a onda sam u vrelo julsko jutro došla na njegovo gazdinstvo. Dok sam fotografirala stari IMT ispred kuće i balirku iz koje je virila svježe pokošena, mirisna djetelina, iza leđa mi se stvorio Alen. Glasno je pozdravio i pružio ruku.

Priznajem, iznenadio me njegov mladolik izgled kojemu je doprinosio srdačan osmijeh. Mlad je, ima 31 godinu, a poljoprivredom se bavi 13. Nastavio je tamo gdje je započeo njegov djed prije 40 godina, a onda i otac krajem 90-ih. Priča, nisu imali puno zemlje, a onda je došao rat. Kao vrlo mali, s roditeljima je odselio u Njemačku gdje su bili do '95-e, a nakon toga se odselili u Mađarsku, u Boly gdje je završio i školovanje. 

U međuvremenu, kada se moglo vratiti u Baranju, djed i otac su polako dolazili raditi na imanje. Alen im se pridružio nakon što je završio srednju školu. U rodni Vardarac doselio se tek prije osam, devet godina. 

"Po malo smo kupovali zemlju, a sada smo došli do toga da moramo graditi silose", sa smješkom komentira Beno koji je tog jutra uranio izbalirati djetelinu za svoje konje. 

Silosom planiraju puno ušparati

Obrađuju oko 450 hektara, njihovih je 300, a 150 u najmu. Imaju i 70 krava u sistemu krava tele. Kaže, to im se ne isplati pa planiraju uzgoj bikova. Od kultura uzgajaju pšenicu, ječam, kukuruz, suncokret i soju. 

Suša loše utječe na ovogodišnji kukuruz

Potreba se pojavila jer im je, uvodi nas u priču, transport do otkupljivača bio jako veliki trošak i gubitak vremena. 

"S traktorom do Agro Čepina trebam sat, sat i pol vremena, isto toliko nazad. Za to vrijeme kombajn stoji na njivi jer nema gdje istovariti urod." Kaže, s ovom firmom rade više od 20 godina, zadovoljni su, ali je bilo jako teško brojati navedene gubitke. Odlučili su izgraditi silos s kojim planiraju puno ušparati. 

"Ovo nam je prva godina. Pšenicu smo poželi, iskipali kod kuće. Njima smo dali malo vremena, a onda su došli sa svojim kamionima, utovarili robu, izvagali je na izlazu s imanja i to je to", kratko opisuje naizgled jednostavan postupak. No, da bi s ovom lakoćom danas pričao o predaji robe, porodica Beno morala je proći mukotrpan proces apliciranja projekta, a onda i izgradnje dva silosa, sušare, pročistača i podnog skladišta. 

Dugotrajan proces izgradnje

Naime, projekt su, kao pripadnici mađarske nacionalne manjine imali priliku aplicirati na "mađarske fondove", koji su trebali pokriti 50 posto investicije teške malo više od milion eura. "Na kraju je izašlo samo 30 posto, inflacija je pojela ostatak. Projekt je odobren u forintama, a hrvatske firme su radile toliko sporo da smo na kraju osjetili tu inflaciju", ispod glasa kaže dodajući i da su prije šest, sedam godina "pisali" dva projekta preko hrvatskog Ministarstva poljoprivrede, ali nisu prošli niti na jednom, iako su imali dosta bodova. Nisu dobili objašnjenje zašto. 

Za izgradnju im je trebala građevinska dozvola, a sve je jako sporo išlo. Cijeli je projekt trajao više od dvije godine. "Svaka od firmi je kod ponude rekla da će radovi trajati 4-5 mjeseci, a to se nema šta raditi. Iskopano je u roku mjesec dana, beton se izlije, preksutra možeš hodati", čudi se i danas. Kaže, jedino Mađare može hvaliti. "Tehnologija je američka, ali je oni postavljaju. No, nisu mogli ništa raditi dok nisu napravljeni temelji", prisjeća se. 

No, vratimo se mi na metalne grdosije koje se bljeskaju na julskom suncu. 

Kompleks za prijem, čišćenje, sušenje i skladištenje 

Ukupni kapacitet 2.750 tona

"Za sada imamo dva silosa, svaki je kapaciteta 1.000 tona. Tu je i sušara u koju stane 250 tona žitarica te podno skladište za još 500 tona. Njega koristimo kao, što bi mi Mađari rekli, kišobran", smije se pokazujući usipni koš koji se nalazi u njegovu dnu. "Kamioni koji čekaju na istovar, ako počne padati kiša, ne moraju stajati vani i čekati da iskipaju robu kroz malu usipnu kućicu silosa. Njih deset može iskipati žitarice i ići dalje raditi, nema praznog hoda", opisuje poduzetni Beno.

Kaže, podno skladište, kada u njemu nisu usjevi, ima druge namjene, za spremanje gnojiva, sjemena i strojeva. U njemu žitarice stoje samo na dan pretovara, eventualno dva u iznimnim situacijama. 

"Na početku smo htjeli graditi ogromno podno skladište. Mislili smo proći jeftinije, no onda smo malo kalkulirali", prisjeća se dodajući da je silos promjera 14 metara, a roba ide u visinu. U njega stane puno više te žitarice ne mora okretati, u slučaju da "pokupe" vlagu. "U silosu pšenicu okrećem bez traktora i utroška goriva, trebam samo malo struje."

Utjecaj vanjskih temperatura

O prednosti ovakvog načina hlađenja govori i prof.dr.sc. Darko Kiš čije je područje naučnog rada na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku upravo dorada i skladištenje poljoprivredni proizvoda. 

"Cilj je da sve ono što ste uložili u procesu, bilo da ste osnovni proizvođač ili u procesu otkupa i cijele dorade, da kilogram vašeg proizvoda bude ekonomski opravdan", naglašava dodajući da ukoliko se radi o kulturama koje se skidaju u ljetnim mjesecima treba gledati da se u žetvu ide kada nije potrebno dodatno sušenje, nego samo čišćenje i ovisno o temperaturama obavezno hlađenje

Prof.dr.sc. Darko Kiš

"Zato se danas preporučuju takve silosne ćelije, montažne. Istina, na njih vremenske promjene vanjskih temperatura imaju veći utjecaj pa prilikom njihove izgradnje treba obavezno u dnu postaviti kanale za dovođenje koncidioniranog zraka. Hoće li on biti kondicioniran pomoću nekog uređaja za hlađenje, ili pomoću ventilatora koji rade u noćnim satima, svejedno je."

On preporučuje uređaje koji koriste podpritisak. "Kada radite s upuhivanjem, nadpritiskom, dođe do toga da se gornji sloj uslijed strujanja zraka donekle osuši, ali na zoni na 10 cm ispod gornjeg pokrova se može dogoditi da dolazi do orošavanja, kvarenja i pljesnivljenja. Kod upuhivanja je zato važno imati veću količinu zraka, bolju prohodnost da bi se intenzivnije miješao. A kada povlačite zrak, s podpritiskom, tada ne morate imati toliku količinu.

Ništa bez hlađenja i sušenja

Obilazimo silose. U prvom je pšenica, a drugi je prazan, čeka kukuruz. Otvara vrata, penje se u njega, a za njim i ja. Ogroman, prostran, poslužio bi i za poveće svatove, komentiram. Da, ali ne u ljeto, nasmije se Alen jer je u unutrašnjosti silosa zaista jako vruće. No, i tu postoji rješenje. 

Naime, u slučaju da žitarica, bilo da je riječ o pšenici, kukuruzu ili kakvoj drugoj kulturi, dođe topla, potrebno ju je ohladiti da se vremenom ne bi vlažila i kvarila. "Silosi imaju dupli pod kroz kojeg struji hladan zrak kojeg noću proizvode ventilatori. Do sada još nismo imali potrebu hladiti pa ne mogu govoriti o troškovima. Cijene energenata jesu veće, ali će se i to nivelirati s obzirom na dobrobiti silosa", vjeruje ovaj mladi poljoprivrednik dodajući da je teško procijeniti kada će se investicija isplatiti. "Da su godina i cijene normalne, bilo bi to za sedam, osam godina. Maksimum 10. Samo da je plina."

Mjerač temperature i podno ventiliranje su neizostavni

Isto razmišlja i profesor Kiš. Kaže, cijene se na tržištu svakodnevno mijenjaju. "Uvijek postoji isplativost, ali treba sjesti i napraviti računicu. Treba znati da ono što je jučer koštalo toliko, danas je tri puta skuplje. Stoga je nezgodno raditi bilo kakvu kalkulaciju, s obzirom na cijene energenata", komentira dodajući da ko zna što će biti na jesen jer će se kukuruz vjerojatno morati sušiti, za razliku od svega onoga što smo ljetos skinuli - pšenicu, ječam, zob, uljanu repicu. 

"No, kada dođu soja, suncokret, kukuruz, posebno ako se radi o plodoredu pa imate kasnije sorte hibrida čija vlaga bude veća od 20 posto i obavezno se mora sušiti, to će jako utjecati na troškove dorade jer energenti, kako plin, tako i tekuće gorivo, su jako skupi", predviđa ovaj stručnjak.  

Važno je mjeriti temperaturu

Kada je riječ o sigurnosti žitarica unutar ovakvih objekta, nju predstavlja i mjerač temperature koji je postavljen u svaki silos, a mjeri je na nekoliko mjesta. "Ona ne smije biti 10 stepeni iznad vanjske, trebala bi biti približno ista. Ako je previsoka, palimo ventilatore. Hladan zrak dolazi od dolje, a topao se ispušta gore, u otvore na rubu krova", pokazuje Beno.  

Naime, prvi i osnovni pokazatelj svih promjena stanja robe u silosu je promjena temperature jer prilikom razgradnje ugljikohidrata dolazi do njezinog povišenja. Tada je dovoljno jednu noć propuhati, provjetriti. 

Osim što u silos ne smije ući topla roba, ne smije biti niti vlažna jer se uz visoke temperature grije te se može zapaliti. Kao primjer navodi slučaj gdje se na taj način zapalio suncokret. Zato je tu sušara koja, kako smo već rekli, ima i ulogu manjeg silosa. Naime, ona radi po principu kupole koja se napuni od gore, a vreli zrak ide od dolje. Kada se osuši, spušta se u silos, a gore, u svojevrsno sito, dolazi novi vagon žitarica. Dakle, suši se sloj po sloj. U sušaru stane 25 vagona robe, a povezana je cijevima sa silosima. Preraspodjelom robe se upravlja pomoću računara. 

Usjev zadržava svojevrsno sito 

Kapacitet sušenja je 14 tona na sat, a pritom oduzima 10 posto vlage. 

Čekat će da poraste cijena pšenice

Problem mogu predstavljati i korovi koji ostanu u usjevu. U tu svrhu Beno koristi pročistač kroz kojeg prođe svako požeto zrno. Naime, nakon što usjev bude iskipan u usipni koš, ide u pročistač gdje prolazi kroz nekoliko sita. 

"Prvo uklanja korov, ostatke lista, slamu i slično, a onda i na tri načina sortira zrno. Odvaja i prašinu i poluzrno. U silos ide samo čisto, cijelo zrno, a svaka kultura ima svoja sita", objašnjava. 

Planirali su u ovoj porodici izgraditi više ovakvih objekata, no nisu mogli jer je riječ o administrativnim problemima naziva "druga čestica". Za sada će je asfaltirati, kako kaže Alen, bez fondova i ičega, a onda nekada u budućnosti postaviti još silosa jer tada pšenicu može držati do Božića. Za to vrijeme im je u planu nadograditi postojeće, i to u visinu, za četiri sloja.  

"Sada ćemo pšenicu držati dok možemo, do suncokreta. Nadam se da će cijena u međuvremenu malo rasti jer za sada nije. Bolje je pričekati jer ne moram robu nigdje voziti traktorom. Ja nađem kupca, on dođe s kamionom, ja ispustim iz silosa i vozi dalje", ponavlja. 

Bolje ulagati u skladištenje nego navodnjavanje?

Da su skladišni kapaciteti prijeko nužni, slaže se i ratar, Petar Pranjić. "Ako uzmemo potrebe navodnjavanja koje je preskupa investicija i nije svakom dostupna, njime možemo profitirati za tonu nekog usjeva po hektaru. Ali, skladištenjem i čekanjem bolje cijene možete profitirati za tri tone po hektaru", komentira Pranjić kojem računica izgleda ovako: "Ako u ovom momentu možete sačuvati do 300 tona nečega i sačekate dva, tri mjeseca i ako cijena naraste za 50 lipa (0,12 KM), to je zarada od 150.000 kuna (cca 38.000 KM)."

Kaže, investiranje u skladištenje općenito je vrlo brzo isplativo. On za sada ima podno skladište koje mu osim za žitarice služi i za čuvanje sjemena, gnojiva i strojeva. "Da mi ponudite u lijevu ruku navodnjavanje, u desnu skladišne kapacitete, uzeo bih podršku za skladišne kapacitete", jasan je ovaj ratar. 

Podno skladište je višestruko korisno

Beno: Poljoprivrednici, udružite se!

Alen Beno kaže da bi izgradnju silosa preporučio svakome ko sije na minimalno 250 do 300 hektara. "To je granica gdje se već isplati, ako ne, onda se treba udružiti. Ima više malih poljoprivrednika pa treba zajednički ići dalje", energično priča ovaj mladi čovjek spomenuvši kako se na taj način može uštedjeti i kod kupovine gnojiva, sjemena i zaraditi kod prodaje robe. Oni su to htjeli napraviti još prije 20 godina, ali, kaže, nemaju s kim. 

"Dobar primjer je u Kopačevu. Imaju tri veća poljoprivrednika koji rade 50 do 200 ha. Jedan ima kombajn, drugi rasipač, međusobno rade. Stroj kojeg neko ima će zaraditi na njivi, a ne parkiran u dvorištu", zaključuje dodajući da ima prijatelja iz Luga koji mu pomogne utovariti slamu, a on njemu podrivati. "On meni sije, ja njemu kombajniram. On je samo jedan takav, a postoji ih 20 u okolici s kojima bih mogao", zaključuje ovaj mladi Baranjac.  


Tagovi

Alen Beno Izgradnja silosa Silos za žitarice Skladištenje žitarica Petar Pranjić Cijena žitarica Darko Kiš


Autorica

Maja Celing Celić

Više [+]

Hobi vrtlarica i zaljubljenica u prirodu s dugogodišnjim iskustvom u novinarstvu. Urednica je portala Agroklub.