Svaki Evropljanin pojede 55 kg soje godišnje kroz životinjske proizvode

Izvještaj Svjetskog fonda za prirodu (WWF) pokazao je da stanovništvo Evrope ima malu direktnu potrošnju soje, ali ju zato troše u velikim količinama kao stočnu hranu, navodi Euractiv.

Tema potrošnje ove ratarske kulture postala je aktuelna poslije nedavnog pritiska evropskih zakonodavaca da garantuju da proizvodi koje građani EU kupuju, koriste i konzumiraju na jedinstvenom tržištu ne doprinose globalnom krčenju i degradaciji šuma.

Upravo je njezina proizvodnja povezana s pretvaranjem ekosistema u poljoprivredno zemljište što dovodi do oslobađanja zarobljenog ugljičnog dioksida u atmosferi i uništavanja šuma i džungle.

Mali proizvođači i veliki uvoznici

Više od 80 posto svjetske proizvodnje soje je u Brazilu, Sjedinjenim Državama i Argentini, dok zemlje EU i Ujedinjeno Kraljevstvo proizvode manje od jedan posto ukupne proizvodnje. To nam pokazuje da su evropske države njeni veliki uvoznici.

Direktna upotreba soje i sojinog ulja za ishranu iznosi 3,5 kilograma po stanovniku godišnje, ali se procjenjuje da je oko 55 kilograma ove grahorice ugrađeno u potrošnju životinjskih proizvoda kao što su meso, mliječni proizvodi, jaja i riba iz uzgoja. To znači da Evropljani nesvjesno dovode do krčenja šuma širom svijeta i doprinose uništavanju prirodnih ekosistema. Naime, prema Europskoj federaciji proizvođača krmnih smjesa (FEFAC), ova ratarska kultura ima najveći dio u formulaciji krmnih smjesa u EU-27 i UK i čini 29 posto sirovih proteina za upotrebu u hrani.

Evropska komisija je stoga prošle godine predložila zakon koji ima za cilj suzbijanje potrošnje proizvoda povezanih s krčenjem šuma, uz istovremeno podsticanje potrošnje iz održivih lanaca snabdijevanja.

Prijedlog, koji je predstavljen u novembru 2021. godine, bi uveo zahtjev da kompanije koje prodaju određene proizvode dokažu da ne potiču iz krčenih šuma.

Rasteretiti poljoprivrednike

No, u WWF-u naglašavaju da ovaj zakon ne bi zaštitio druge ekosisteme ugrožene proizvodnjom hrane što je posebno vezano za Južnu Ameriku. Skoro četvrtina uvozne soje s ovog područja dolazi iz Cerrada u Brazilu, koji sadrži mješavinu ekosistema od kojih ne bi bili svi obuhvaćeni predloženim zakonodavstvom.

"Nije potrebno da EU u potpunosti pređe sa soje za stočnu hranu, već da je nabavlja iz već postojećih održivih farmi", istakla je Anke Schulmeister, viši službenik za politiku šumarstva u WWF-u. Naglasila je da bi teret trebalo staviti na institucije EU kako bi to omogućile, a ne na same poljoprivrednike.

Mesni proizvodi imaju najveću koncentraciju ove grahorice ugrađene u proizvod, u prosjeku 500 grama po kg, ali to nije navedeno kao sastojak na etiketama hrane.

Schulmeister kaže da je neophodno da građani EU i Ujedinjenog Kraljevstva budu informisani o svojoj potrošnji soje i razumiju njen uticaj na životnu sredinu kako bi bili aktivni dio pokreta ka održivoj proizvodnji. Napominje da uravnoteženija ishrana može smanjiti lični uticaj ljudi na životnu sredinu jer bi bila manja potrošnja mesa, a time i soje za stočnu hranu.

Prijavite se na javni poziv UNDP-a: Proširenje proizvodnje soje u BiH

Brazilske skupine za zaštitu okoliša pozvale su protekli tjedan EU da donese rigorozniji zakon kojim se zabranjuje sav uvoz povezan s krčenjem šuma.

Što se tiče zabrinutosti institucija i zvaničnika EU zbog poremećaja poljoprivredne industrije zbog krize u Ukrajini, Schulmeister kaže da je još prerano reći kakvi će ti efekti biti na tržištu, ali da se ne treba odreći ekoloških ciljeva. Ova zemlja proizvodi najviše kukuruza za stočnu hranu u Evropi, tako da može postojati dodatna potražnja za sojom, uzrokovana poremećajem u izvozu kukuruza.