Slovenska čvrsta jaja dobila oznaku zaštićenog zemljopisnog podrijetla

Jaja ispod Kamniških planina, ili u originalu, po slovenski, "Jajca izpod Kamniških planin", najnoviji je proizvod slovenske prehrambene industrije kojemu je Evropska komisija dodijelila oznaku zaštićeno zemljopisno podrijetlo (PGI).

"Jajca izpod Kamniških planin" imaju glatku ljusku ravnomjerne debljine po cijeloj površini i privlačan mat izgled koji daje dojam trajne svježine. Ljuska jajeta je čvrsta. Dokaz tome je da prosječna destruktivna sila potrebna za deformiranje ljuske ovakvog jajeta iznosi najmanje 32 N. Prema nekim istraživanjima, za razbijanje običnog jajeta je potrebna sila od 10 N (njutna).

Postala poznata krajem 19. stoljeća

Ova su jaja postala poznata već krajem 19. stoljeća kada su brojne seoske žene iz kamničkog kraja tom vrijednom namirnicom opskrbljivale ljubljanske kuhinje i tržnicu. Zemljopisno područje Kamničkih planina već je tada zbog kvalitetne vode omogućavalo odličan temelj za proizvodnju konzumnih jaja jer je uglavnom nenaseljeno i većinom nedirnute prirode, što osigurava vrhunsku kvalitetu pitke vode. Na proizvodnju jaja oduvijek je povoljno djelovao i kamenolom vapnenca u Stahovici nad Kamnikom. Naime, karbonatna stijena koju tamo iskopavaju sedimentna je, nastala prije 200 milijuna godina i iznimno kemijski čista zbog termičke metamorfoze.

Specifična podalpska mikroklima s umjerenim temperaturama također je u prošlosti uticala na razvoj proizvodnje jaja u zemljopisnom području.

Za omega-3 masne kiseline krivac je laneno sjeme

Prosječna destruktivna sila potrebna za deformiranje ljuske ovakvog jajeta iznosi najmanje 32 N.

Ti prirodni resursi pružili su vrhunsku osnovu za razvoj proizvodnje konzumnih jaja na brojnim poljoprivrednim gospodarstvima. No, zahvaljujući razvijenoj proizvodnji lana na zemljopisnom području za potrebe prerade lanenih vlakana u platno, na tom se području razvila industrija predenja u Mengešu. Iako je lan uzgajan radi vlakana, njegovo sjeme bilo je nusproizvod koji se upotrebljavao za prehranu životinja, prije svega peradi.

Dostupna je opsežna literatura o preradi lana na području proizvodnje "jajca izpod Kamniških planin". Ona započinje upisom u katastar feudalnog posjednika u Jablju iz 1493. u kojem se lan spominje među obvezama podanika, a završava prikazom razvoja pogona za preradu lanenih vlati Induplati Jarše (1953.).

Budući da laneno sjeme sadržava oko 40% masti, od čega polovinu čine omega-3 masne kiseline (alfa-linolenska kiselina), jaja su zbog toga bila vrlo kvalitetna i zdrava.

Tradicija uporabe lanenog sjemena u hrani za kokoši nesilice tako se nastavlja s "jajcima izpod Kamniških planin". Zbog toga se ona razlikuju od proizvoda brojnih drugih proizvođača jaja koji za obogaćivanje omega-3 masnim kiselinama upotrebljavaju manje tradicionalne sirovine, npr. denaturirano riblje ulje i alge.

U usporedbi s drugim jajima "jajca izpod Kamniških planin" sadržavaju najmanje dvaput više omega-3 masnih kiselina, a od drugih jaja obogaćenih omega-3 masnim kiselinama razlikuju se po visokom udjelu alfa-linolenske kiseline.

Proizvodnju prekinuo 2. Svjetski rat

Nakon Drugog svjetskog rata neko je vrijeme potrajalo dok se uzgoj kokoši pod Kamničkim planinama nije obnovio. Međutim otada je samo jačao. Ugled "jajca izpod Kamniških planin" dugo se podrazumijevao. Tek krajem prošlog stoljeća proizvođači su ih počeli aktivno oglašavati. Dokaze današnjeg ugleda "jajca izpod Kamniških planin" nalazimo u raznim člancima u časopisima, kulinarskim revijama i na internetskim stranicama, u televizijskim emisijama, trgovačkoj dokumentaciji i različitim lecima.

Seoske žene iz Kamnika i njegova zaleđa uključivale su se kao proizvođačice konzumnih jaja u opskrbni lanac grada Ljubljane sve do Drugog svjetskog rata, kada je dotad živu trgovinu onemogućila granica i dvostruki obruč od bodljikave žice kojim je okupator okružio glavni grad. Narodna pjesma "Katarina Barbara", koju je 1895. zapisao slavist i sakupljač narodnih pjesama dr. Karel Štrekelj, govori o ukradenoj kokoši namijenjenoj opskrbi Ljubljane.

Pravila uzgoja kokoši

Kalcijev karbonat dobiven iz kamenoloma u Stahovici pokraj Kamnika upotrebljava se kao mineralni dodatak hrani za nesilice. Nesilice se smiju napajati samo vodom koja se crpi iz vodonosnika gornjeg toka rijeka Kamniške Bistrice i Savinje. Na odgovarajući način prerađeno laneno sjeme izvor je omega-3 masnih kiselina.

Zemljopisno područje u kojem se uzgajaju kokoši koje daju ovakva jaja prostire se oko Kamniško-Savinjskih Alpa.

Foto: Pixabay/Couleur