Ima li vlašićki sir budućnost?

Proizvođači vlašićkog sira bore se sa brojnim problemima kako bi zadržali proizvodnju ove tradicionalne i prepoznatljive vrste sira. No, svakim danom broj ovih proizvođača se smanjuje, ljudi polagano odustaju i to se mora zaustaviti.

Jedan od većih problema je svakako neorganizirani otkup pa proizvođači ne mogu planirati prodaju, a time ni proizvodnju u budućnosti. Smatraju da preprodavači kojima su prisiljeni prodavati sir, na njima zarađuju i da je otkupna cena koju za sir od njih dobiju preniska. Proizvodnja je značajno smanjena u odnosu na onu od prije dvadeset godina, a obzirom na kvalitetu sira, njegovu tradiciju i prepoznatljivost to ne bi trebalo ni smjelo biti tako. Smanjenju stada uvelike je doprinijela i bruceloza koja je zadala dodatni udarac stočarima ovog kraja.

Stočari zahtijevaju premije za mlijeko

Koja su rješenja? Ako pitate proizvođače, oni smatraju da je poticanje proizvodnje mlijeka koje se koristi za izradu ove vrste sira prvi korak u rješenju ovog problema. Osim toga, potreban je organiziran otkup samog sira, pa bi se u tom slučaju proizvođači mogli posvetiti proizvodnji i njenom širenju. Mnogi od njih smatraju i da bi oživljavanje zemljoradničkih zadruga toga kraja značajno doprinijelo povećanju proizvodnje.

Poticati proizvodnju sira

Ovaj sir zasigurno ima potencijal da se pozicionira na domaćem ali i inozemnom tržištu, jer kako je za Oslobođenje naveo Radenko Perišić predsjednik Udruženja proizvođača vlašićkog sira iz Kotor-Varoši, prije 25 godina sir se, pored domaćeg tržišta, uspješno plasirao i na talijansko i austrijsko pa ne vidi razloga zašto to i danas ne bi bilo tako. Ali važno je ljude potaknuti, dati im razlog da ostanu u tom planinskom predjelu i nastave se baviti stočarstvom i proizvodnjom sira.

Foto: depositphotos.com; cylonphoto