To je onaj trenutak kada u ponedjeljak vidite jednu tačkicu na listu, a u četvrtak vam je cijeli plastenik "izgorio".
U svijetu agronomije, često koristimo izraz koji plaši svakog iskusnog proizvođača, a to je geometrijska progresija. Ako ste se pitali šta to zapravo znači za vaš paradajz ili papriku, odgovor je jednostavan, ali surov: to je brzina kojom jedan mali, zanemariv problem postaje potpuna katastrofa.
Zamislite da u vaš plastenik uđe jedna lisna uš ili jedna spora plamenjače. Da se oni razvijaju "normalno" (sabiranjem), imali biste vremena za kafu, odmor i planiranje. Međutim, u idealnim uslovima plastenika - gdje je toplo, vlažno i nema prirodnih neprijatelja, priroda ne sabira, ona množi.
Ako se jedna štetočina podijeli ili razmnoži na dvije, a te dvije na četiri, u samo nekoliko dana brojka skače sa desetina na hiljade. To je geometrijska progresija. To je onaj trenutak kada u ponedjeljak vidite jednu tačkicu na listu, a u četvrtak vam je cijeli plastenik "izgorio".
Zašto je ovo opasnije u zatvorenom nego na otvorenom polju?
Zato što je temperatura idealna pa štetočinama ne treba energija da prežive hladnoću, svu snagu troše na reprodukciju.
Zatim, tu je i vlaga. Visoka vlažnost zraka je "autoput" za širenje gljivičnih oboljenja.
Bubamara ih jede, Coca-Cola lijepi: Recepti protiv lisnih ušiju
Ono što nedostaje su predatori, odnosno neprijatelji. U prirodi bi, na primjer, bubamara pojela tu prvu uš. U plasteniku, ta uš je "kraljica" koja se nesmetano širi.
Zbog ovog fenomena, ključna poruka svakom ozbiljnom povrtlaru je: Preventiva je jedina jeftina mjera.
Zaključak je ovdje jasan, u plasteniku se ne borite protiv insekata ili gljivica, borite se protiv vremena. Kada shvatite da se neprijatelj množi geometrijskom progresijom, shvatit ćete i zašto je onaj ko reaguje odmah - jedini koji na kraju sezone ima šta da ubere.
Tagovi
Autor