Primjena bijelog luka ovisi o problemu koji pokušavate riješiti. Ako se borite protiv lisnih uši, grinja, tripsa ili krompirove zlatice, koristite ga isključivo kao sredstvo za špricanje.
Pripravak od bijelog luka jedne mi je godine spasio paradajz od plamenjače, uvjerena sam u to. Ljeto je bilo vruće s čestim kišnim razdobljima, a ja sam posadila nekoliko sorti paradajza koje je uzgojila moja prijateljica, s velikom predanošću i posvećenošću. Nisam smjela dopustiti da samo tako propadnu pa sam ih nakon svake kiše prskala s otopinom bijelog luka. I dok je paradajz u susjednim vrtovima propadao, moj se i dalje zelenio i davao plodove. Bio je to živi dokaz da bijeli luk spašava stvar.
Prošle sam godine spasila grmove ruža koje su napale biljne uši. Dovoljno je bilo svakih sedam dana poprskati ih ovom otopinom, ali i ojačati ruže prihranom, da se dosadni nametnici ne bi na njih vratili.
Znamo njegovu moć u borbi protiv prehlada i različitih infekcija, ali on u biljnoj proizvodnji djeluje kao snažan prirodni fungicid, insekticid i repelent. Ono što ga čini učinkovitim su sumporni spojevi, prvenstveno alicin, koji se oslobađa tek kada režanj zarežemo ili zdrobimo. Upravo taj prodorni miris i hemijski sastav čine ga nepodnošljivim za mnoge nametnike, dok istovremeno učinkovito suzbija razvoj gljivičnih infekcija na biljkama.
Za razliku od nekih drugih biljnih otopina koje zahtijevaju sedmične fermentacije, ovi su pripravci brzi i jednostavni za izradu. Osnovno pravilo za svakog hobi proizvođača jest da se bijeli luk uvijek mora usitniti, zgnječiti ili čak samljeti. Na taj način potičemo hemijsku reakciju koja stvara aktivne tvari.
Najuniverzalniji recept za otopinu se priprema tako da oko 50 do 100 grama usitnjenih režnjeva prelijete litrom tople vode, nikako kipuće. Ovu mješavinu ostavite da odstoji najmanje 24 sata, a idealno bi bilo 48 sati ako je voda hladna. Nakon namakanja, tekućinu obavezno procijedite kroz gustu gazu kako komadići ne bi začepili mlaznicu prskalice.
Primjena ovisi o problemu koji pokušavate riješiti. Ako se borite protiv lisnih uši, grinja, tripsa ili krompirove zlatice, koristite ga isključivo kao sredstvo za špricanje. Snažan miris zbunjuje štetočine i odbija ih od polaganja jaja, dok direktni kontakt s otopinom može oštetiti mekana tijela manjih insekata, poput biljnih uši.
U ovu svrhu, procijeđenu tekućinu najčešće nije potrebno dodatno razrjeđivati ako koristite slabije koncentracije, ali se preporučuje dodati par kapi ekološkog sapuna ili nekoliko kapi biljnog ulja. To će omogućiti da se pripravak bolje "zalijepi" za list i spriječi njegovo brzo ispiranje prvom rosom ili kišom.
S druge strane, kada je riječ o gljivičnim bolestima koje se prenose putem tla ili napadaju korijen, poput određenih vrsta plijesni ili venuća, pripravak se može koristiti i za zalijevanje. Djeluje antiseptički na supstrat, smanjujući populaciju štetnih mikroorganizama. Ipak, budite oprezni s učestalošću jer on ne razlikuje uvijek "dobre" i "loše" bakterije u tlu, pa je umjerenost ključna.
Plamenjača na paradajzu i pepelnica na tikvicama i krastavcima noćna su mora svakog povrtlara. Ove gljivične bolesti mogu u svega nekoliko dana uništiti sav trud, ali pravovremena primjena ove otopine može spriječiti štetu.
Pepelnica i plamenjača: Kako ih prepoznati, prevenirati i suzbiti širenje?
Plamenjača paradajza, ali i krompira obično se javlja nakon čestih ljetnih kiša praćenih vlagom i visokim temperaturama. Budući da bijeli luk sadrži sumpor koji sprječava klijanje spora gljivica, on djeluje kao prirodni štit. Za paradajz je najbolje koristiti jači koncentrat: oko 150 grama usitnjenog luka na 5 litara vode. Kod prvih znakova vlage u zraku ili pojave prvih sumnjivih tamnih mrlja na donjim listovima, biljke temeljito pošpricajte s obje strane lista. Možete poput mene špricati nakon kiše, ali čekajte da se list prosuši.
Pepelnica na tikvicama, bundevama i krastavcima prepoznaje se po karakterističnim bijelim "brašnastim" mrljama na gornjoj strani lista. Za razliku od plamenjače, ona voli toplo i suho vrijeme s visokom vlagom zraka. Čim primijetite prve bijele tačkice, primijenite navedenu otopinu u koju ste dodali malo mlijeka (omjer 1:10 u korist otopine bijelog luka). Mlijeko u ovoj kombinaciji stvara alkalnu sredinu na listu koja doslovno prži micelij pepelnice, dok bijeli luk sprječava daljnje širenje infekcije.
Važno je napomenuti da kod tikvica listovi imaju sitne dlačice koje zadržavaju vlagu, stoga prskanje obavljajte isključivo u sumrak kako kapljice otopine ne bi pod snažnim suncem djelovale kao povećala i uzrokovale ožegotine na lišću. Preventivno prskanje svakih 10 dana tokom kritičnih razdoblja osigurat će da tikvice ostanu zelene i rodne do jeseni.
I u voćnjacima se bijeli luk pokazao kao izvrsna preventiva protiv kovrdžavosti lista breskve i raznih oblika krastavosti plodova, ali i kod štetočina kao što je, na primjer, kruškina grinja.
Kada je najpovoljniji period za suzbijanje eriofidne grinje kruške?
Voćke je najbolje prskati rano ujutro ili predvečer kako bi se izbjegle ožegotine na lišću zbog sunca. Zanimljivo je da mnogi iskusni voćari prakticiraju sadnju bijelog luka direktno u krug oko stabala voćaka. Ovakva "živa zaštita" pomaže u tjeranju voluharica i miševa koji ne podnose miris sumpora, a istovremeno pruža blagu, kontinuiranu zaštitu od prizemnih štetočina.
Da bi vaše prirodno sredstvo bilo što učinkovitije, važno je znati da pripravci od bijelog luka najbrže gube snagu na svjetlosti i toplini. Zato ih uvijek pripremajte u manjim količinama koje možete potrošiti u roku od dan-dva. Također, najbolje ih je koristiti kao preventivu. Ako primijetite prve znakove bolesti ili tek pokoju uš na paprici, reagirajte odmah. Kod jakih napada štetočina, tretiranje bi trebalo ponavljati svakih 5 do 7 dana dok se problem ne povuče.
Korištenjem bijelog luka u svom vrtu ne samo da štedite novac i izbjegavate hemikalije, već i gradite zdraviji ekosistem u kojem biljke jačaju svoj prirodni imunitet.
Ako ga i vi koristite, pišite nam u komentaru ispod teksta u kojim prilikama i na koji način.
Tagovi
Autorica