Ako se na stabljici počne sušiti donje lišće, u vidu žutih listova koji ubrzo pocrne, to je siguran znak da se pojavila plamenjača. Na stablu se javljuju sive pjege koje se prstenasto spajaju, potamne i sprečavaju normalan protok hranjiva kroz tkivo.
Plamenjača paradajza, čiji je prourokovač Phytophthora infestans, najteža je i najdestruktivnija bolest paradajza. To znaju svi povrtari koji, vrlo često, ostaju zatečeni brzinom njenog širenja nakon pojave prvih simptoma. Već u avgustu mnogi proizvođači prekidaju sa berbom ovog povrća jer im oboljenje, za nekoliko dana, uništi zasad.
Ako se na stabljici počne sušiti donje lišće, u vidu žutih listova koji ubrzo pocrne, to je siguran znak da se pojavila plamenjača. Na stablu paradajza javljuju se sive pjege koje se prstenasto spajaju, potamne i sprečavaju normalan protok hranjiva kroz tkivo.
Listovi, u kasnoj fazi zaraze, pocrne i osuše se, kao i cijele grančice. Peteljke na kojima se nalaze cvjetovi suše se, a zaraza često zahvati i tek formirani plod, koji se može prepoznati po smeđoj boji na pokožici. Ako je cvijet osušen, ne mora da znači da se neće formirati plod. Infekcija se na formiranim plodovima manifestuje u vidu svijetlih, okruglih pjega, koje posmeđe i na kraju pocrne.
Na obodima oštećenja pojavljuju se bjeličaste navlake sa sporama gljiva. Optimalne temperature za razvoj plamenjače su oko 20 C° i visoka vlažnost vazduha. U ovoj godini uslovi za njenu pojavu bili su idealni i tokom ovog mjeseca.
Iako zaperci koji rastu u pazuhu grana stabljike nisu poželjni kada nema plamenjače, u slučaju pojave simptoma i jačeg napada, isti mogu da budu od koristi. Odrežite makazama zaražene bočne grančice, a ostavite zaperke, veće ili tek formirane kako bi biljka pokušala da se izbori sa bolešću. Iz zaperaka mogu da se formiraju novi plodovi koji će da nadoknade gubitak u plodovima zahvaćenim oboljenjem.
Neki od zaperaka sigurno će biti zahvaćeni što znači, da se kasno krenulo sa ovom aktivnošću, sa skidanjem zaraženih grana. Makaze obavezno dezinfikujte alkoholom, najbolje rakijom. Zaraženi listovi i plodovi moraju da se iznesu iz bašte i zapale.
Uspjeh nije zagarantovan i sve zavisi od intenziteta infekcije, odnosno, koliko je oštetila biljku. Stabljike bi trebalo da se tretiraju barem dva puta sedmično, fungicidima ili ako neko želi bez hemije, u vidu nekuvanog mlijeka, sode, crvenog i bijelog luka, preslice, koprive. Može da se ponovo doda stajnjak, ali ne mnogo, kako bi se podstakao novi rast lisne mase. Važno je jačati biljku navedenim sredstvima.
Jedna od mjera je i čupanje korova između redova i oko biljaka i stavljanje osušenog sijena ili slame kako bi se smanjilo nakupljanje vlage u međurednom i razmaku u redu.
Fotoprilog
Tagovi
Autor