Uzgojite jednostavno japanski lopuh - zdravo povrće i ukrasnu biljku

Japanski lopuh ili fuki (Petasites japonicus) je biljna vrsta koja vodi porijeklo iz Japana, Kine, Koreje i sa ostrva Sahalin. Pripada porodici glavočika. Iseljenici sa ovih područja su ovu biljnu vrstu raširili po cijelom svijetu. Veoma je cijenjena u gastronomiji istočnih kultura, a koriste se cvjetni pupoljci i lisne drške.

Riječ je o višegodišnjoj biljnoj vrsti koja raste na vlažnom zemljištu, pored potoka, rijeka, jezera. Može da se gaji u plitkim bazenima kada mu je korijenje samo malo prekriveno vodom. Podnosi različite tipove tla, a nije zahtjevan što se tiče izloženosti suncu. Podjednako dobro uspjeva na osunčanim terenima kao i u sjeni velikog drveća. Važno je samo da je korijen (rizom) u vlažnom tlu.

Najčešće se sadi ispod drveća

Listovi narastu u visinu do 80 centimetara. Veliki, skoro okruglog oblika, imaju promjer i do 50cm. Zbog njihove veličine, veoma često ih oštećuju vjetar i grad. Kako bi se zaštitila lisna masa, japanski lopuh se često sadi ispod drveća koje ga štiti od jakih udara vjetra i od grada. Korijen, odnosno rizomi japanskog lopuha debljine su otprilike kao olovka.

Osim što se koristi kao ukrasna biljka, takođe je i povrtna vrsta. Prvo se, rano u proljeće, pojavljuju cvjetni pupoljci. Cvjetne stabljike dostižu visinu od 15 do 30cm, a na njima su raspoređeni žuti cvjetići. Listovi se pojavljuju kasnije. Zbog toga djeluje kao da se radi o dvije biljne vrste.

Napravite svoje kombinacije povrća koje će otjerati štetočine i pospješiti rast usjeva

Danas postoji mnogo sorti koje se razlikuju po boji listova, njihovoj veličini. Listovi mogu biti mramorizirani, sa žutim šarama na liskama ili jednobojni. Visina stabljika i veličina lisne mase može biti duplo veća nego kod izvorne vrste, kao što je to slučaj sa varijetetom P. japnicus giganteus.

Treba napomenuti da je u pitanju izrazito invazivna vrsta i kada se jednom odomaći, veoma ga je teško iskorijeniti. Njegovo širenje se može spriječiti ukoliko se uzgaja u posudama bez otvora za drenažu. Ovakve posude se urone u bazen ili jezerce. Ukoliko ih ukopavate u zemlju, njihov rub treba da je iznad dna jezerceta kako korijen ne bi dospio do dna i ne bi se nastavio širiti. Dio do vrha posude, oko 3cm, ne treba da bude isunjen zemljom. Na ovaj način ćemo napraviti idealne uslove da voda cirkuliše, a da rizom (korijen) ne može rasti van posude

Jedino zahtjeva vlažno tlo za uzgoj

Veoma lako se razmnožava djeljenjem rizoma tokom proljeća. Nije komplikovan za proizvodnju. Jedini zahtjev koji ima je da je tlo uvijek vlažno. Brzo naseljava stanište i stvara gust tepih velikog lišća. Jedna biljka daje do šest listova i nekoliko podzemnih rizoma iz kojih se razvijaju druge biljke. Veoma brzo i lako naseljava područja pored jezera, potoka, odnosno sva vlažna staništa. Zbog listova velikih dimenzija potiskuje druge biljne vrste.

Cvjetni pupoljci se beru u rano proljeće i koriste u miso juhama, prženi u tempuri dok se  lisne stabljike najčešće pripremaju sa rižom ili kuvane na pari. Kao povrće je veoma cjenjen jer sadrži mnogo minerala (kalcijum, fosfor), biljna vlakna i vitamine (posebno vitamin C). Međutim, japanski lopuh se treba prethodno pripremiti jer je blago otrovan. Stabljike imaju spoljašnju opnu koja se treba oguliti i koja daje gorčinu, odnosno iz nje potiče toksičnost ove biljke. Prije upotrebe moraju se oprati, usoliti, obariti i oguliti. Unutrašnjost stabljike je sočna i ukusna.