Hren može da se uzgaja uspješno, bez većih rizika. To prije svega podrazumijeva uticaj nepovoljnih vremenskih uslova poput suše ili mraza ili nekih drugih nepogoda na rast i razvoj usjeva.
U proteklom periodu, u Kolubarskom okrugu (susjedna Srbija, op.ur.) poljoprivrednici se sve više interesuju za uzgoj hrena. Poljoprivredni proizvođači žele da uz mala ulaganja i na manjim površinama, imaju dodatne izvore prihoda na svom gazdinstvu. Takođe, ima i onih koji uslijed nedostatka radne snage (sopstvene ili angažovane) žele mijenjati strukturu povrćarske proizvodnje, kojom su se do sad bavili. Zato i jeste aktuelno interesovanje za povećanje površina pod ovim povrćem. Razlozi za ovo su brojni, kažu u PSSS Valjevo.
Osnovni razlog za intenziviranje proizvodnje jeste dobra prilagodljivost datim agroekološkim uslovima Kolubarskog regiona (zapadna Srbija). Ova biljka može da se uzgaja uspješno, bez većih rizika. To prije svega podrazumijeva uticaj nepovoljnih vremenskih uslova poput suše ili mraza ili nekih drugih nepogoda, na rast i razvoj usjeva
Hen može da prezimi u fazi mirovanja i na veoma niskim temperaturama, čak i do -45 °C. Najveći rast mu je na umjerenim temperaturama, odnosno, pri 17 - 20 °C.
Sve preko 30 °C usporava rast, smanjuje kvalitet korijena, a samim tim i prinosa. Ova povrćarska vrsta voli vlagu. Za optimalan razvoj potrebna je umjerena vlažnost zemljišta i visoka vlažnost vazduha. Ne podnosi ležeću vodu. Otporan je na sušu jer razvija snažan korijen i uvek može da pronađe dovoljno vlage u tlu. Međutim, ukoliko suša potraje duže vrijeme, korijen odrveni i sitniji je.
Hren nema velikih zahtjeva prema agrotehnici, mjerama zaštite od bolesti, štetočina i korova, kao ni velike zahtjeve prema mjerama njege usjeva.
Koliko i kako zalijevati povrće i biljke tokom proljeća i ljeta?
Voli duboka, plodna i rastresita zemljišta. Prije sadnje, neophodno je prvo zemljište očistiti od širokolisnih korova. Sadnja je u jesen ili na proljeće, krajem marta pa sve do sredine aprila. Razmnožavanje najčešće ide reznicama. Broj reznica po jednom hektartu zavisi od stanja zemljišta, odnosno od njegove plodnosti i vlažnosti. Kreće se u rasponu od 30.000 do 40.000.
Sadnja ide na međuredno rastojanje 50 do 70 centimetara i može da se obavlja na tri načina. Prvi način je sadnja ukoso, na 30 cm razmaka, jedna od druge. Reznice se ukopavaju u kanale koji su na međusobnom rastojanju od 50 centimetara. Drugi način je da reznice budu u vodoravnom položaju prilikom sadnje, uz savijen gornji kraj. Treći način je sadnja na bankove, sa razmakom 50 - 80 cm. Pri tom, prave se kose rupe i u njih se stvaljaju reznice.
Kada je riječ o njezi, preporučuje se da se uradi plitka međuredna obrada. Na ovaj način održava se povoljan vodno - vazdušni režim zemljišta i uništavaju se korovi.
Sa kultivacijom može da se počne čim se ukažu redovi, ali potrebno je voditi računa da se ne oštete mlade biljke. U prosjeku, dovoljno je uraditi dva do tri kultiviranja ili sve dok rozete lišća ne zatvore redove.
Prihranjivanje se obavlja azotnim đubrivima, u dva navrata. Ukoliko nastupi period suše, u ljetnom periodu, duže vrijeme i praćen visokim temperaturama, poželjno je uraditi i dva do tri navodnjavanja.
U Srbiji ne postoje herbicidi koji su registrovani za širokolisne korove u zasadima hrena pa je poželjno izabrati manje zakorovljene parcele. Najbolji izbor su strništa na kojima je obavljeno čišćenje od korova.
Hen se vadi kasno u jesen, kada biljka uđe u fazu mirovanja, a lišće počinje da žuti. Može se vaditi mašinski, sa mašinama za repu, krompir ili mrkvu. Vadilice je potrebno podesiti što dublje, da bi se na površinu izvadila čitava biljka.
Koren hrena može se vaditi i ručno, ašovom. Izvađeni korijeni prvo se očiste od zemlje. Nakon toga, odreže se lišće, sekundarni izdanci za reprodukciju ili preradu, kao i sitni korjenčići i pupoljci.
Sa jednog hektara dobije se 5.000 kg korjena hrena.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor