Sije se krajem aprila, rađa do dvije decenije - šparoga

Šparoga ili špargla (Asparagus officinalis L.) se svrstava u veoma delikatesno i skupocjeno povrće koje je rašireno po cijelom svijetu, ali je kod nas malo poznato i rijetko se gaji. Jedna je od najstarijih povrtlarskih vrsta, koju su gajili i koristili još stari Grci i Rimljani. Porijeklom je iz Evrope, gdje se u oblasti mediterana mogu naći divlje forme ove vrste.

Za ishranu se koriste mladi, nježni i sočni izdanci, od kojih se pripremaju izvrsna jela. Pored dobrog okusa, šparoga je bogata vitaminima i drugim hranljivim i korisnim materijama (bjelančevinama, organskim kiselinama, eteričnim uljima i ugljenohidratima). Višegodišnja je biljka, gaji se u zasadima i uz dobru njegu može se eksploatisati godinama.

S proljeća niču "svijeće"

Obrazuje neku vrstu podzemnog čokota sa debelim i mesnatim bijelim korijenom u kojem se nagomilava rezervna hrana koja služi za obrazovanje izdanaka sljedeće godine. Svake godine dio starog korijena izumre, a iz vršnog dijela čokota izbija novi. Na njegovom gornjem dijelu obrazuju se vrlo krupni, ljuspasto pokriveni pupoljci, iz kojih s proljeća izrastaju izdanci, tzv. "svijeće", koji se dok su mladi koriste kao povrće.

Kakvo tlo i njegu vole zelene šparoge?

Ako se izdanci ne uberu dok su mladi, razviće se u tanke, visoke i razgranate stabljike dekorativnog izgleda. Iz ljuspastih listića izbijaju igličaste grančice i imaju funkciju listova. Cvjetovi su sitni žuto-zelene boje, plod je okrugla crvena bobica veličine graška, a sjeme je crno i trouglasto. Šparoga je dvodoma biljka: muške biljke su dužeg vijeka i prinosnije, dok su kod ženskih biljaka izdanci deblji i boljeg kvaliteta.

Uslovi uspijevanja

Ova kultura se najuspješnije gaji u oblastima sa umjerenim temperaturama i nešto oštrijim zimama. Izdanci rastu na temperaturama ispod 10^oC. Veoma rijetko zimski mrazevi oštete čokote i pupoljke na njima. Pri dužoj suši ostaju tanki, ogrube i izgube aromatičnost. Za gajenje šparoge najbolja su duboka, ocjedna i rastresita zemljišta. Teren bi trebalo da je ravan, okrenut ka jugu i zaštićen od hladnih vjetrova.

Gaji se preko rasada. Za zasnivanje šparglišta od jednog hektara potrebno je 500 - 600 grama sjemena. Sjetva se obavlja krajem aprila u hladne leje, na rastojanju između redova 25 - 30 cm i u redu 5 - 6 cm. Dubina sjetve bi trebalo da bude jedan centimetar. Kad biljke niknu poželjno je prorjeđivanje, tako da se ostavi po jedna biljka na pet do 10 cm. Pred zimu, kad požuti, pokriva se slamom ili nezgorjelim stajnjakom, kako bi se sačuvala od izmrzavanja.

Pošto je prve godine proizveden rasad, druge godine rano s proljeća, obično u martu, pristupa se rasađivanju, na ranije pripremljenom i nađubrenom zemljištu.

U posljednje vrijeme usvojena je tehnologija proizvodnje rasada šparoge u kontejnerima u zaštićenim prostorima. Sjetva se obavlja u januaru ili početkom februara. Biljke visine 10 do 12 cm pikiraju se u kontejnere ili lončiće zapremine 200 do 300 cm³. Pri temperaturi zaštićenog prostora oko 18°C biljke rasada su spremne za presađivanje za 90 do 105 dana zavisno od intenziteta svjetlosti.

Rasađivanje

Pred jesenje duboko oranje u zemljište se unosi 50 - 100 t stajskog đubriva po ha. Pred sađenje ubacuje se oko 500 kg/ha mineralnog đubriva sa odnosom NPK elemenata 1:2:4. Približno ista ili nešto veća količina mineralnih đubriva unosi se svake godine. Špargla se može rasaditi u redove ili u trake sa 2 - 3 reda.

Kad se rasađuje u redove, što je češće, razmak između redova ne bi trebalo da bude manji od jednog metra, a rastojanje u redu 50 - 100 cm. Dubina kanala u koji se rasađuju biljke kreće se od 30-40 cm. Sadnja se obavlja tako što se žile sadnice dobro zatrpaju đubrevitom smješom koja je prethodno rasturena po kanalu na svakom mjestu gdje će biti posađena biljka. Zatim se cijela biljka pokrije 5 - 6 cm debelim slojem iskopane sitne zemlje. Sorte: gaje se sorte sa bijelim i zelenim izdancima.

Sorte iz prve grupe koriste se za proizvodnju bijelih (etioliranih) izdanaka, koji se beru prije nego što izbiju na površinu. Najpoznatije sorte su Aržantejska rana i Aržantejska kasna. One daju debele, nježne i ukusne izdanke s ružičastim vrhom. Sorte sa zelenim izdancima se gaje jednostavnije. Izdanci se odsijecaju kad izrastu iznad površine i ozelene. Najpoznatija sorta iz ove grupe je Meri Vašington. Osim sorata postoje i hibridi špargle: Magnus, Bacchus, Calet i dr.

Berba

Počinje da se bere i u trećoj godini, ali u ograničenim količinama. Sijeku se samo po dva do tri izdanka sa biljke, a ostali se ostave da izrastu u stablo. Tek sljedeće godine se može pritupiti masovnijoj eksploataciji koja traje 15 - 20 godina. Etiolirani izdanci se sijeku prije nego što izbiju na površinu zemlje. Prvo se razgrne zemlja do osnove izdanka pa se odsiječe specijalnim nožem. Zeleni izdanci se sijeku pošto izrastu 12 - 20 cm iznad površine.

Divlje šparoge - možemo li ih uzgojiti u vrtu kako bi u njima uživali i ljeti?

Berba se obavlja svakodnevno i traje od aprila do kraja maja. Obično se sa čokota skine 10 - 15 izdanaka, što čini šest do 10 t/ha. Izdanci se sortiraju po dužini i debljini u tri klase: prva klasa sa izdancima debelim 18 mm, druga klasa sa izdancima 14 - 18 mm i treća klasa sa izdancima 10 - 14 mm. Prosječna težina jednog izdanka je 50 - 60 grama. Pakuje se u snopove teške 0,5 - 1,0 kg. Snopovi se obavijaju plastičnim folijama. Lako se kvari i u običnim skladištima može se održati dva do tri dana, a u hlađenim tri do četiri sedmice.