Samir Šehić: Da mi nije supruge, ne bih se mogao baviti poljoprivredom

Gotovo pet godina prošlo je od kada je Samir Šehić iz mjesta Trnovi kod Velike Kladuše nastradao na radnom mjestu. Željeznom je šipkom zakačio žice dalekovoda i pretrpio snažan strujni udar te pao na zemlju s visine od 10 metara. Mnogo je operacija od tada prošao jer je polovina njegova tijela bila u opekotinama, a kako kaže, slomio je i kičmu. 

Samozaposlio se i ostvario pravo na plastenike

No, iako u invalidskim kolicima, Samir nije pao u apatiju niti je mirovao. Prije dvije godine se oženio, a negdje u ljeto prošle godine odlučio višak krastavaca kojega su on i supruga Rabija uzgojili, ukiseliti. Svoj su proizvod ponudili na Kladuškim danima kulutre. Kada su vidjeli da su ga uspjeli prodati, odlučili su se baviti poljoprivredom. 

Danas Samir i njegova Rabija imaju registriranu poljoprivrednu djelatnost. Nakon što su se registrirali, uz pomoć Društva paraplegičara Velike Kladuše čiji je Samir član, aplicirao se na projekt samozapošljavanja, a nakon nekog vremena dobio je i poticaje za svoju poljoprivrednu djelatnost te plastenike. 

Većinu naučili pomoću interneta 

"Povrće uzgajamo i u plastenicima i na otvorenom. Plastenik pokriva 260 kvadrata, a proizvodimo paradajz, paprike babure, paprike paradajzuše, crvenu rogu, krastavce, krompir, luk crveni, bijeli. Ovo nam je prva godina poslovanja i jako smo zadovoljni rodom", priča nam Samir kojemu je pored supruge Rabije velika pomoć i internet pomoću kojega su, kako kaže, puno toga naučili jer niti on niti supruga nemaju nikakvog ranijeg iskustva u poljoprivredi. 

"Odlučili smo se na ovo jer smatramo da je to pošten posao. Radimo nešto, nikome ne smetamo. Nešto prodamo u svježem stanju, nešto preradimo u razne salate. Supruga mi je najveća podrška u svemu i riješava 90 posto posla sa svojom sestrom", hvali suprugu Samir i kaže kako planiraju proširiti proizvodnju u zatvorenom prostoru. 

Svatko može doprinositi društvu

"Idemo i po sajmovima jer smo vidjeli da se to isplati. Osim što prodamo, tamo se upoznajemo sa drugima, družimo, razmjenjujemo savjete", priča ovaj hrabri čovjek koji u zemlji u kojoj je poljoprivreda na koljenima bez obzira na sve mogućnosti, odlučio proizvoditi povrće i doprinositi društvu. 

"Biljci koliko posvetiš ljubav, ona ti još više daje. Biljka je kao čovjek. Nema puno para od ovoga, ali ne smetam nikome. Ljudi misle kako nisi ni za što, ali svatko može doprinositi. Poljoprivrednik može biti svaka osoba, no da mi nije supruge, ne bih uspio ništa. Ja joj mogu prenijeti zanje, a ona uradi. Pogledamo neku temu, razradimo i tako radimo", zaključuje Samir kojemu želimo da uz pomoć supruge ostvari još puno uspješnih godina.