Jesenje povrće koje je sve popularnije traži samo jednu obaveznu njegu: zakidanje vrhova stabla pred početak obrazovanja glavičica, jer se time sprečava rast u visinu, a ujedno se potiče rast i razvoj malih glavica.
Kelj pupčar je ksenogama dvogodišnja povrtlarska kultura, s razvijenim vretenastim korijenom. Ima uspravnu stabljiku, koja prve godine vegetacije naraste do oko jedan metar visine. Stabljika je spiralno obrasla okruglastim listovima, s dugim peteljkama koji na vrhu biljke čine rozetu.
U pazuhu listova razvijenih biljaka formiraju se male, okrugle ili ovalne glavice, koje se koriste za jelo. Glavice su najčešće prečnika tri do četiri centimetra, a na jednoj biljci se može formirati stotinjak. Upravo te glavice beremo i koristimo za jelo.
Ovo povrće je blisko ostalim kupusnjačama (Brassica oleracea), te su mu i zahtjevi prema klimi i zemljištu slični kupusnjačama. Vrlo je otporan prema niskim temperaturama (do - 12°C) i ima umjerene potrebe za toplotom (optimum 15 - 18°C). Vrlo je osjetljiv na deficit vlage u vazduhu, još više nego kupus, a posebno u vrijeme formiranja glavičica. Najbolje formira glavice s jeseni, kada su dani vedri, a noći prohladne. U suprotnom, po toplom vremenu obrazuju se rastresiti plodovi.
Najbolje formira glavice s jeseni (foto: J. Kuzmić)
Kelj pupčar treba gajiti u prvom redu kao naknadni i postrni usjev. Kao predusjevi dolaze u obzir: rani grašak, boranija ili rani krompir, a mogu doći u obzir i strna žita (pšenica i ječam). Ukoliko se planira proljetna proizvodnja, onda predusjevi mogu biti i drugi usjevi, ali ne iz iste familije.
Mada se može gajiti direktnom sjetvom, najčešće se gaji putem rasada. Ako se planira jesenja potrošnja, sjeme za proizvodnju rasada sije se u nezagrijanim zaštićenim prostorima u drugoj polovini aprila, a za ranu proljetnu sadnju početkom februara (zaštićeni prostori). Rasad stiže za rasađivanje nakon 50 do 60 dana. Za zimsku potrošnju sjeme za proizvodnju rasada sije se u zaštićene prostore bez grijanja tokom druge polovine maja, a rasad stiže za sadnju običnu u drugoj polovini jula.
Da bi se dobio rasad za jedan hektar usjeva potrebno je zasijati oko 200 gr sjemena. Rasađivanje kelja pupčara je na razmaku 70 x 50 cm. S obzirom da su biljke rasada jako osjetljive na povrede, sadnja se mora pažljivo obaviti u umjereno vlažno zemljište.
Biljke kelja pupčara se njeguju kao i sve ostale kupusnjače, uz jednu posebnu mjeru - zakidanje vrhova stabla. Vrhove treba zakinuti pred početak obrazovanja glavičica, jer se time spriječava rast u visinu, a ujedno se podstiče rast i razvoj malih glavica, te se utiče na njihovu čvrstinu i krupnoću.
Tokom vegetacije, usjev je potrebno međuredno kultivisati i po potrebi navodnjavati. U đubrenju primijeniti đubriva kao za kupus, s tim da na lakšim zemljištima treba koristiti mineralna đubriva, koja sadrže magnezijum (MgO).
Obavezno zakinuti vrh kako ne bi išlo previše u visinu
Berba se izvodi ručno i to prema dozrijevanju, odnosno odozdo prema gore (pet do šest berbi) i to kada počnu da žute donji listovi ili počnu otpadati. Prilikom berbe, prvo se otkine list ispod glavice, a zatim se ona pažljivo skine. U novije vrijeme se primjenjuje i mašinska berba, gdje se biljke sijeku ispod prvoformiranih glavica i ulažu u mašinu, koja odvaja glavice. Ovakva berba je moguća kod hibrida, koji jednovremeno formiraju glavice od osnove ka vrhu stabla.
Najukusnije glavice su one zahvaćene mrazom.
Obrane glavice slažu se u gajbice ili stavljaju u mrežaste vreće i tako transportuju za tržište. Mogu se čuvati pri vlažnošću vazduha 95 - 96 posto i temperaturi 0 - 30°C oko 50 dana, skladištene u navedenim uslovima. Najbolje je ako se glavice zamrznu (- 400°C), te se temperatura spusti na - 20 do - 300°C. Za korišćenje, kelj pupčar postepeno se odmrzava.
Prinosi ovog povrća u prosjeku iznose osam do 16 t/ha.
Tagovi
Autor
