Pokrovnim usjevima povećajte prinos i bioraznolikost u tlu, evo kako

"Koliko krompira se može dobiti na ovoj gredici?", "Kako zapikati bijeli luk?", "Imam skroz zaraslu ledinu, što da napravim prvo s njom?" takva i brojna druga pitanja postavljali su polaznici jednodnevne edukacije Kristini Lučić Andrijanić, edukatorici na području vrtlarenja.

Te sunčane subote radionica se održavala u blizini Zagreba, u vrtu polaznice Vide Živković. Njenom povrtnjaku ovo je bila prva godina, a smjestila ga je na zemljište koje je samo par mjeseci prije bilo prekriveno bagremima i kupinama.

Iako početak septembra, gredice su vrvile plodovima i moglo se samo zaključiti da je Kristina dobra učiteljica, a Vida još bolja učenica.

“Vida je lani u maju sve prvo raskrčila ostavljajući neka veća stabla i na jesen je krenula s malčiranjem u debelom sloju. Posijala je i travu da nema golu zemlju, uporno je kosila i stvorio se lijepi pokrov s travom i samoniklim biljkama. Na to je stavila debeli sloj malča i stalno je stavljala što god je imala od granja na dalje", priča Kristina dodajući kako je svim početnicima najvažnije da se što prije vide rezultati jer to je najbolja motivacija za daljnje vrtlarske pustolovine.

Tlo je temelj svakog dobrog vrta

Tokom godina upravo su tlo i njegova dobra priprema, postali glavni fokus Kristininih radionica. Kad je prije više od 10 godina ova profesorica muzike sama počinjala, nije imala današnja saznanja i učila je na greškama. Tada je dopustila komšiji da joj preore zemlju, a danas pokušava svoje učenike naučiti kako izbjeći oranje.

"Tlo ima svoj bogati mikrobiološki život koji se dubokim oranjem uništava. Nekad nemamo izbora jer moramo raskrčiti, ali tamo gdje je u pitanju samo visoka trava, najbolje je pokositi što bliže zemlji i onda dobro pomalčirati", kaže Kristina.

Jesen je idealno vrijeme za pripremu tla za sljedeću sezonu jer nismo svi u mogućnosti obilno pognojiti naše vrtne gredice nekim kvalitetnim stajnjakom i kompostom, pa najčešće pokušavamo izvući najviše od zemlje koju imamo.

Najčešće su takvi i polaznici njenih radionica. "Oni možda imaju maksimalno 50 do 100 kvadrata vrta, ali žele svaku godinu imati urod i ne mogu si priuštiti da zemlju odmaraju neko vrijeme kao što veliki proizvođači rade", kaže.

Pokrovni usjevi poboljšavaju strukturu tla

Otkako se pojavila mineralna gnojidba pokrovni usjevi i sijanje više kultura koje jedna drugu hrane i štite palo je u zaborav, no posljednjih godina sve više shvatamo koliko se time može poboljšati tlo i povećati prinosi.

Sijanjem određenih kultura u određeno vrijeme štitimo tlo od erozije, jačamo njegov mikrobiološki život, poboljšavamo njegovu strukturu, odnosno smanjujemo zbijenost i olakšavamo zadržavanje vode. Pokrovni usjevi odlično su rješenje za početnike, ali i za one koji žele svaku godinu imati vrt, ne mogu pustiti da se odmara duže vrijeme i ne mogu si priuštiti velike količine komposta.

"Imala sam jedan dio u svom vrtu koji je uvijek slabo rađao pa sam lani, negdje pred kraj oktobra, tamo posijala jednu mješavinu mahunarki, kupusnjača i žitarica koju sam kupila preko oglasa. Negdje u maju sam pokosila sve što je naraslo skroz pri tlu i ove godine sam prvi put na tom dijelu stvarno imala lijepih plodova paradajza i tikvica”, priča Kristina svoje iskustvo.

Osim što rahle zemlju i omogućavaju bolje korištenje hranjivih tvari i vode za nove biljke, nadzemni dijelovi biljaka korištenih za pokrovne usjeve, odličan su malč koji dodatno hrani zemlju.

"Imate i nešto jako jednostavno što sad u septembru možete isprobati - heljdu", spominje Kristina polaznicima. "Heljda ima kratku vegetaciju, možete je na gusto posijati, jer kad radimo takvu gnojidbu ne gledamo hoćemo li ubaciti po sjemenku u rupicu, želimo da što bujnije naraste. Onda je kroz četrdesetak dana pokosimo, pustimo da se posuši koju sedmicu i na tom dijelu posadimo lukovice bijelog i crvenog luka“.

Više raznih biljaka - veća bioraznolikost

Prednost pokrovnih usjeva je i u tome da ne trebate puno gnojiva već možete saditi direktno u zemlju, zato je bolje imati mješavinu više raznih biljaka kako bi se stvorila i veća bioraznolikost u tlu. Za one koji ne stignu posijati ozimu smjesu mahunarki, trava i kupusnjača od sredine septembra do sredine oktobra, mogu već u februaru posijati, na primjer, grašak. "Provansalcu treba jedno 60 dana, dakle pustimo ga mjesec dana da raste, pokosimo i kad se taj otkos posuši možemo sijati biljke koje vole tlo bogato azotom“ dodaje.

Kombinacija leguminoznih (mahunarki) i neleguminoznih (trave i kupusnjače) biljaka najbolje će poboljšati strukturu tla. Nešto iz smjese će možda i podbaciti radi vremenskih uvjeta, nešto će se razviti prije, nešto kasnije, ali smjesom je osigurana fiksacija azota. Šta god odlučili posijati, važno je da uvijek imate na umu da su golo tlo i sadnja samo jedne kulture, najgori smjer za kvalitetno tlo.