Na šta paziti kod proljetne sadnje bijelog luka? Evo 5 savjeta

Bijeli luk ili češnjak je jedna od omiljenih povrtnih kultura na našim prostorima pa biste trebali odvojiti barem dio svog vrta za ovaj luk koji, osim što je vrlo zdrav za konzumaciju, odbija i mnoge štetnike. 

Otporan na hladnoću

On vrlo dobro podnosi niske temperature, niče na 3 do 5°C, a razvijena biljka podnosi temperaturu čak do -30°C. Za rast je optimalno od 17 do 20°C, a u fazi zriobe lukovice potrebne su temperature od 25 do 30°C.

Evo šest vrsta povrća za sjetvu i sadnju na otvorenom u februaru

Postoje jesenje i proljetne sorte, a razlikuju se po veličini lukovica i broju češnjeva u njima. Tako proljetni ima manju glavicu s više sitnijih češnjeva za razliku od jesenjeg koji ima veću glavicu i manji broj krupnijih. No, proljetni traje duže, čvršći je i bogatiji eteričnim uljima. Jedan od pokazatelja je i to da proljetni nema središnju stabljiku već su češnjevi stisnuti jedan uz drugi. Oba se uzgajaju na sličan način, a zajednička im je agrotehnika i to da ne vole kisela tla.  

TOP 5 savjeta

Evo savjeta na šta paziti kod sadnje: 

1. Ne sadite jesenji u proljeće

U slučaju da nemate svoj proljetni češnjak, kupite ga na provjerenim mjestima, najbolje u sepcijaliziranim poljoprivrednim trgovinama. Naime, ako u proljeće posadite jesenji, on neće imati dovoljno vremena za razvoj lukovica jer te sorte obično zahtijevaju duže razdoblje hladnog vremena kako bi se razvile. To će dovesti do manjeg prinosa, a čak se može dogoditi da se uopće ne formiraju. Osim toga, bit će osjetljiviji na bolesti i štetnike. 

Birajte zdrave, čvrste lukovice bez vanjskih oštećenja. 

2. Poštujte plodored 

Bijeli luk kao i sve biljke iz porodice Alliaceae za koje se preporučuje da ne dođe na isto mjesto u vrtu najmanje pet godina jer će mu u tom slučaju nedostajati određenih hranjivih tvari potrebnih za rast što može rezultirati smanjenim prinosom i kvalitetom. Također, bit će podložniji određenim bolestima i štetnicima. 

Štetočine bijelog luka - kako ih prepoznati i suzbiti

Najbolje pretkulture su one koje ne pripadaju istoj porodici, a neke od najboljih su mahunarke jer obogaćuju tlo azotom, a onda kukuruz, krumpir i kupusnjače. 

3. Najbolji susjedi 

Bijeli luk je poznat kao biljka koja odbija određene štetnike pa ga je dobro saditi uz mrkvu kako bi odbio mrkvinu muhu, ali i voluharice koje će nagrizati njezin korijen. Dobro raste uz salatu jer ona neće ometati njegov rast niti imaju zajedničke štetnike. Raste li uz jagode, obranit će ih od lisnih uši i mravi. Dobro se slaže i s krastavcima, malinama, ružama, paradajzom, a nikako ga ne treba saditi u blizini mahunarki i kupusnjača. 

4. Priprema tla 

Prije sadnje obradite tlo tako da bude dobro drenirano i rahlo. Možete dodati kompost ili zrelo stajsko gnojivo što će poboljšati strukturu tla i dati potrebne hranjive tvari u početku rasta. Koristit će mu i pepeo, no imajte na umu da povećava pH reakciju i ne treba ga koristiti na blago kiselim, neutralnim i alkalnim zemljištima. Pepeo ne sadrži azot pa ga nemojte koristiti umjesto osnovne gnojidbe. 

5. Dubina sadnje 

Lukovice treba posaditi na dubini od otprilike 3-5 cm. Dublje od toga može rezultirati sporijim rastom ili slabijim razvojem. Također, ostavite dovoljno prostora između lukovica kako bi se biljke mogle pravilno razviti. Razmak između njih trebao bi biti otprilike 10-15 centimetara, a ako ćete brati mladi, možete i gušće pa ćete ga vremenom razrjeđivati.

Razmak između redova neka bude dovoljan da ga možete okopati, dakle oko 30 cm.