Osim kupusa, ovaj štetni insekt napada i kelj, karfiol, rotkvice, kelerabu i brokoli. Štete pričinjavaju kako odrasli insekti, tako i larve hraneći se biljnim sokovima iz lista, cvijeta i mladih plodova.
Usjevi kupusa se, u zavisnosti od vremena sjetve trenutno nalaze u različitim fazama razvoja. Rani kupus je trenutno u fenofazi formiranja glavice, dok se kasne sorte početkom jula rasađuju i imaju razvijena četiri do šest listova. Neke biljke su čak i u fazi ukorenjavanja.
Osim ekonomski značajnih bolesti, kupus tokom vegetacije napada i veći broj štetnih insekata.
Jedna od najznačajnijih štetočina kupusnjača koja se masovno javlja i hrani tokom sušnih, ljetnjih mjeseci je, između ostalog, kupusna stjenica (Eurydema spp.). Osim kupusa, ovaj štetni insekt napada i kelj, karfiol, rotkvice, kelerabu i brokoli.
Prezimljava u stadijumu imaga u zemljištu, ispod biljnih ostataka, a može se naći i po obodima livada i šuma. Odrasli insekt je dug oko 10 milimetara. Odlikuje se crvenom bojom sa crnim tačkama i prugama na vratnom štitu, štitiću i pokriocima.
Osim toga, javlja se i forma koja je žute boje sa karakterističnim tamno zelenim šarama.
U proljeće, krajem marta ili početkom aprila, kada se poveća temperatura vazduha i zemljišta, imago izlazi iz svog skrovišta i hrani se korovskim vrstama, nakon čega se pari i seli na kupusnjače. Ženka polaže tamna, buretasta jaja na naličju lista u dva pravilna reda.
Nakon sedam dana pile se larve koje prolaze kroz pet razvojnih stadijuma. Larve podsjećaju na odrasle insekte, s tim što su manje i nemaju krila. Kupusna stjenica ima jednu ili dvije generacije godišnje. Imago druge generacije javlja se tokom avgusta.
Štete na gajenim kupusnjačama pričinjavaju kako odrasli insekti, tako i larve hraneći se biljnim sokovima iz lista, cvijeta i mladih plodova. Pomoću dobro razvijene rilice probadaju biljno tkivo ubrizgavajući tako pljuvačku koja razlaže ćelije domaćina, a potom usisavaju hranljivu tečnost. Ovakav način ishrane kod stjenica liči na proces rada šprica.
Na mjestu uboda na listu javljaju se najprije žuto bijele pjege. Oštećeno biljno tkivo počinje da žuti, suši se, a biljke gube snagu, usporavajući tako rast i razvoj. Prilikom masovne pojave može doći čak i do propadanja cijelih biljaka.
Kada je riječ o preventivnim, agrotehničkim, mehaničkim i hemijskim mjerama koje se preduzimaju u kupusnjačama protiv ove štetočine, važno je istaći da njihovom blagovremenom i pravilnom primenom možemo značajno smanjiti mogućnost za napadom.
Prva i osnovna mjera je poštovanje plodoreda, što znači da biljke iz familije kupusnjača ne treba saditi na istoj parceli minimum tri do četiri godine. Također je važno uništiti korove oko gajenih usjeva, jer kupusna stjenica tu prezimljava.
Na jesen se, između ostalog, preporučuje i obrada zemljišta, ne bi li se uništili odrasli insekti. Moguće je i mehaničkim putem, ručno, sakupljati jaja i imaga, ali samo ukoliko njihov broj nije veliki.
Kada je riječ o hemijskim tretmanima, savjetuje se da prvo tretiranje bude čim se primijete prve jedinke, a prije formiranja glavice. Nažalost, kupusne stjenice pokazuju veliku otpornost na mnoge insekticide. Preparati koji se najčešće koriste protiv ove štetočine su na bazi sljedećih aktivnih materija: cipermetrin, lambda-cihalotrin, spirotetramat.
Potrebno je voditi računa, ne samo o karenci preparata, već i o preporučenoj dozi. Tretiranje najbolje obaviti rano ujutru ili kasno uveče kada je aktivnost pčela svedena na minimum.
Tagovi
Autorica