Proizvodnja povrća zahtjeva rad tokom cijele godine. Poljoprivrednici su do sada ili posijali usjeve koje će ubirati tokom zime ili pripremili zemljište i same plastenike za proljećnu sjetvu. Objekti tokom zime ne smiju biti prostor za skladištenje.
Plastenička proizvodnja jedna je od najzahtjevnijih poljoprivrednih disciplina i treba joj pristupiti krajnje ozbiljno. Ima dosta proizvođača kojima je povrtarstvo osnovna djelatnost, ali je plastenički uzgoj zastupljen i na velikom broju gazdinstava kao propratni ili dopunski vid proizvodnje. Najveći dio tog povrća koristi se za potrebe samog domaćinstva.
Samo neupućeni mogu pomisliti da se sada u zaštićenom prostoru ne dešava ništa i da poslovi čekaju neko bolje i toplije vrijeme. Mile Lukić proizvodnjom povrća bavi se više decenija i najveće površine njegovih plastenika zauzimaju krastavac, paradajz i paprika, a preko zime je to zelena salata, špinat i rotkvice. Sa svojih pet objekata koji zauzimaju površinu od 35 ari, Lukić kaže da posla uvijek ima, a ponekad ga je mnogo više upravo u ovom periodu.
Nakon branja paprike u plasteniku, đubrenje i odmor zemljišta
"Trenutno završavam berbu špinata, što mi ostavlja prostora da ga posijem još jednom i tako napravim dvije berbe u toku zime. Uglavnom bude jedna, ali ove godine jesen je bila jako topla i lijepa pa je špinat bujao nakon sjetve. Salata i rotkvice stižu malo kasnije. Što se tiče poslova u plasteniku, ukoliko želite da vas prepoznaju po kvalitetu onda morate raditi svaki dan, bez obzira na godišnje doba", naglasio je Lukić.
S obzirom da mu je osnova poslovanja uzgoj paradajza i krastavaca i da tu ništa ne prepušta slučaju, naš sagovornik objašnjava da je u tim objektima već sada sve pripemljeno za iduću sezonu.
"Nakon završene berbe, naravno prvo iznesemo sve što je ostalo od biljaka, to nikako ne smije ostati u plasteniku bez obzira kada planiramo sjetvu. Ti ostaci mogu biti nosioci raznih bolesti. Kada ostane površina čista, iznosimo stajnjak i zaoremo. To je najbolja priprema za zimsku proizvodnju, a ujedno nakon skidanja povrća slijedi oranje i kultiviranje tla i ono je već spremno za proljećnu sjetvu."
Špinat koji bere ovih dana posijao je krajem oktobra jer je vrijeme dozvoljavalo inače njegova sjetva zavisi od toga kada želite i planirate berbu. Ukoliko je to sredina januara, sije se nešto ranije krajem oktobra, ali Lukić ističe da je najbitnije posaditi povrće tako da sjeme bude u zemlji, a da od vremenskih prilika zavisi kada će stići za berbu. Iako je to proizvodnja u zaštićenom prostoru, priroda i ovdje ima glavnu riječ.
Ovaj proizvođač naglašava da se sada, prije snjegova i jakih vjetrova mora prekontrolisati konstrukcija samog plastenika. Ako je negdje folija napukla, obavezno zamijeniti, a da u njegovom slučaju najčešće strada na vratima plastenika upravo zbog jakih vjetrova ali i čestog otvaranja i zatvaranja. Biljke tokom zime moraju biti "ušuškane", napominje i ne bi smjela ostati ni jedna pukotina na foliji.
Konstrukciju objekta obavezno provjeriti, istrošene dijelove zamjeniti novim, a sve ono što se koristilo tokom proizvodnog ciklusa za veziva, potpore, držače, iznjeti i dezinfikovati iz plastenika.
Higijena zaštićenog prostora jedan je od važnih preduslova zdravog i kvalitetnog rasada, a dezinfekcija je obavezna mjera nakon završenog proizvodnog procesa. U plastenicima se stvaraju uslovi za normalan rast i razvoj biljaka, ali isto tako visoke temperature i vlažnost vazduha pogoduju nastanku raznih štetočina i prouzrokovača biljnih bolesti i zato ovoj mjeri treba posvetiti posebnu pažnju.
"Za tu svrhu mogu se koristiti formalin, plavi kamen i kalij permanganat, ali trebalo bi da tokom ove operacije nebitno za koji smo se peparat odlučili, konstrukcija bude zatvorena, temperatura oko 12 stepeni, a sama dezinfekcija traje 24 sata nakon čega treba otvoriti plastenik", rekla je savjetodavac za zaštitu biljaka, Radmila Ćalić.
Dezinfikovati i sav alat i pribor ali ipak najvažnije je prije početka nove sezone tretirati i samo zemljište. Na ovaj način tvrdi naša sagovornica štitimo proizvodnju od mnogobrojnih štetočina, mikroorganizama koji se nagomilavaju u njemu tokom višegodišnjeg iskorištavanja, ali i doprinosimo smanjenju upotrebe pesticida.
"Kod nas je najčešća dezinfikacija tla primjenom insekticida i fungicida, međutim fumigacija je najefikasniji postupak tretiranja zemljišta ali fumiganti su jaki otrovi pa treba biti posebno obazriv. Ali postoji i biofumigacija koja podrazumjeva sjetvu određenih biljnih vrsta, najčešće kupusnjača koje nakon zaoravanja ispuštaju izotocijane i tako smanjuju brojnost nekih patogena i prouzrokovača biljnih bolesti, kao i rast korova", kaže Ćalićeva i dodaje da se za tu namjenu najčešće sade kadifica i neven jer kao prethodni usjev čiste tlo od nematoda i nekih štetnih gljiva.
Tagovi
Autorica
