Krompir namijenjen za ishranu sakuplja se odmah nakon vađenja da ne bi duže bio izložen djelovanju sunčevih zraka. U protivnom, dolazi do promjene boje uslijed biosinteze i nakupljanja hlorofila. Pojava zelene boje jasan je pokazatelj da se u krtolama nalazi povišen sadržaj alkaloida solanina.
Krompir dobro podnosi skladištenje i to na duži period, ali pod uslovom da nije učinjen nijedan tehnološki propust prilikom vađenja, poput oštećenja npr. jer će se to negativno odraziti na kvalitet i dužinu čuvanja.
Preduslovi za uspješno čuvanje krompira su uskladištenje fiziološki zrelog i suvog krompira, sa što manje mehaničkih oštećenja, mehaničkih primjesa (zemlja i sitan kamen), trulih i bolesnih krtola.
Najpovoljnije uslove za čuvanje merkantilnog krompira obezbjeđuju savremene hladnjače. U njima se temperatura, vlažnost vazduha i ostali parametri automatski regulišu. Dobro prosušene krtole, bez primjesa vlažne zemlje, oštećenja (od zemljišnih štetočina, vađenja, transporta), sa čvrstom pokožicom i visokim sadržajem suve materije (23 - 25%), uspješno mogu da se čuvaju u ovakvim skladištima narednih šest do osam mjeseci, a krompir iz skladišta izlazi isti kao što je i ušao, sa minimalnim gubitkom ili kalom od pet do deset odsto.
Međutim, ovaj vid čuvanja krompira rezervisan je isključivo za industrijske proizvođače. Mali proizvođači odlučuju se za jednostavnija rješenja, kao što su podrumi ili trapovi. Krtole krompira namijenjene za ishranu, dobro prosušene, sakupljaju se odmah nakon vađenja da ne bi duže bile izložene dejstvu sunčevih zraka. U protivnom, dolazi do promjene boje uslijed biosinteze i nakupljanja hlorofila. Pojava zelene boje jasan je pokazatelj da se u krtolama nalazi povišen sadržaj alkaloida solanina.
U ishrani ili za preradu, u prehrambenoj industriji, ne mogu da se koriste krtole koje su uslijed direktnog sunčevog zračenja promijenile boju u zelenu, kao ni krtole krompira koje sadrže više od 20 mg solanina. Pri takvim količinama ova materija smatra se štetnom za organizam pa takav krompir nema nikakvu upotrebnu vrijednost (osim za ishranu stoke).
Da krompir ne bi bio izložen dejstvu direktnog sunčevog zračenja, nakon vađenja, treba ga preneti pod nadstrešnice ili šupe, da bi se dobro prosušio u narednih nekoliko dana (najčešće od 10 do 20), a nakon toga smešta se u podrume ili trapove. Trapljenje krompira svakako je najjednostavniji način čuvanja, s tim što su za tu namenu znatno pogodniji nadzemni trapovi od onih koji su ukopani u zemlju. U ukopanim trapovima razvijaju se relativno visoke temperature, a i ventilacija je otežana pa je veća i mogućnost kvarenja.
Za čuvanje krompira u domaćinstvima najpogodniji su podrumi, a još su bolji oni delimično ukopani u zemlju, kao i oni čija vrata i prozori nisu okrenuti ka jugu. Krompir se za potrošnju najčešće skladišti u rasutom stanju, mada je prikladnije čuvati ga u gajbama ili ako je to veliki trošak, napraviti boks od dasaka. Obavezno je da bude prekriven kako bi se sprečila izloženost sunčevoj svjetlosti.
Sprečavanje klijanja vrši se na odgovarajuće niskoj temperaturi ili hemijskim sredstvima. Ako se koriste preparati, treba voditi računa o karenci koja je za većinu preparata 42 dana. Sjemenski krompir ne tretira se hemijskim sredstvima i potrebno je da se odvoji u skladištu.
Ako se ne ispune određeni temperaturni uslovi skladištenja, krompir koji je namijenjen sjetvi uslijed povećane temperature prije će klijati odnosno doći će kasnije do slabijeg nicanja i lošijeg prinosa, a merkantilni krompir bit će lošijeg kvaliteta i znatno manje količine od planirane.
EK zabranjuje klorprofam - sredstvo koje sprječava klijanje krompira
I pored svega, prilikom pravilnog skladištenja smatra se da su gubici prilikom disanja i transpiracije oko osam odsto, a uslijed truljenja i drugih oštećenja od tri do četiri odsto. Potrebno je u narednom periodu više pažnje posvetiti pravilnom skladištenju i čuvanju krompira jer samo tako obezbijedit će se kvalitetan sjemenski i merkantilni krompir, navode u PSSS Čačak.
Tagovi
Autor