Kako osigurati dobar rod paradajza?

Ponekad i male greške i propusti na samom početku, dovedu kasnije do potpunog gubitka plodova. Da bi osigurali ukusan i obilan rod prvi korak je odabir adekvatnog hibrida ili sorte, te proizvodnja kvalitetnog rasada, ako se u startu pogriješi nema popravke kasnije.

Paradajz je heliofilna biljka koja voli osunčane terene tako da plastenik treba postavljati na osunčana mjesta gdje je minimum 8 sati prisutna sunčeva svjetlost. Hobi uzgajivačI u nedostatku prostora često ne poštuju razmak sadnje, pa je obave vrlo gusto, što kasnije stvara probleme i sa insektima i sa patogenima. U uslovima guste sadnje teško je osigurati prozračnost.

Tri glavna makroelementa

Tri glavna makroelementa koja su biljci potrebna za normalan rast i razvoj su: azot (N), fosfor (P) i kalij (K). U početku se dodaju najčešće vodotopiva gnojiva sa izraženim postotkom fosfora 13-40-13, 12-36-12 i dr., kako bi se korijen dobro razvio i naredna hranjiva dobro usvajao.

Fosfor ima ključnu ulogu u razvoju korijena, cvjetanju i formiranju plodova, važan je za prelaz vegetativne u generativnu fazu biljke, postiče diferencijaciju cvjetnih pupoljaka čime osigurava bolju cvatnju i kvaliteniji razvoj plodova. Nedostatak ovog elementa isto tako može negativno uticati na oplodnju cvjetova uslijed čega oni otpadaju. Zbog nedovoljne ishranjenosti fosforom usporen je razvoj korijena, grane su veoma krhke i lako se lome, a oplodnja cvjetova je slaba što je razlog otpadanja cvjetova i lošeg plodonošenja.

Prilikom intenzivnog rasta i razvoja sljedeće važno hranjivo je azot, pa u tom periodu treba birati vodotopiva đubriva sa izraženom prvom brojkom, ali pratiti kondiciju biljke i ne pretjerivati. Neizbalansirana i pretjerana ishrana dovodi do fizioloških poremećaja u razvoju biljke. Pretjerana upotreba azotnog đubriva dovodi do intenzivnog vegetativnog porasta kojeg ne prati adekvatan razvoj generativnih organa, pa je cvjetanje umanjeno. Pretjerana ishrana azotom dovodi i do blokade drugih elemenata.

Treći važan makroelement za paradajz je kalijum. Paradajz ima ogromne potrebe za njim naručito tokom cvjetanja, intenzivnog rasta i sazrijevanja plodova. On direktno utiče na formiranje, veličinu, ukus i ravnomjerno sazrijevanje plodova. Reguliše nivo šećera i kiselina, čineći paradajz mesnatijim i ukusnijim. Jača otpornost biljke na bolesti i temperaturne šokove. Takođe, se primjenjuje u vidu vodotopivih đubriva formulacije 12-12-36 ili neka druga formulacija sa izraženim posljednjim brojem ili samostalno kalijumovo đubrivo.

Rukom protresti cvijet

Optimalna dnevna temperatura za normalan rast i razvoj paradajza je između 20 i 26 ^oC. Kada temperatura pređe 32 podiok, a noćna se spušta ispod 15^oC biljke odbacuju cvjetove kako bi sačuvale energiju.

Toplotni stres u plasteniku: Kad termometar pređe 35°C, biljka se "isključi"

Prilikom ekstremnih temperatura plastenik je potrebno zasjeniti mrežom za hlad. Paradajz je samooplodna biljka, ali joj je za otpuštanje polena potrebna pomoć vjetra ili insekata. Kako bi prisustvo pčela bilo veće bilo bi dobro posaditi cvijeće bogato nektarom u i oko plastenika. Takođe, da bi potpomogli oprašivanje i oplodnju potrebno je rukom malo protresti cvijet.

Ova biljka je osjetljiva i na višak i manjak vlage, pa se i tome treba posvetiti pažnja. Kad se biljka nalazi u stresu bilo da je riječ o oscilacijama dnevne ili noćne temperature, manjku ili višku vlage, napadu insekata te prisustvu patogena, folijarno se dodaju amino kiseline kako bi lakše prebrodila situaciju.