Jeste li probali artičoku? Smatra se delikatesom, a možete je lako sami uzgajati

Artičoka (Cynara scolimus) je dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta mediteranska biljka koja pripada porodici glavočika. Izgledom veoma podsjeća na biljku čuvarkuću, a za mnoge je veoma neobična zbog svog ploda. Porijeklom je iz Mediterana i Južne Azije, a sada se gaji u Evropi.

Ova biljka može da naraste više od 1,5 metra, korijen joj je dubok i razgranat, stablo je čvrsto, listovi dugi, a plod je svjetlo ljubičaste boje. Artičoka je povrće, lako gaji i veoma je ljekovita, ali i ukusna. Najveći svjetski proizvođači artičoke danas su Egipat, Španija i Italija gdje se mnogo koristi u kulinarstvu.

Bogata mineralima

To je biljka koja ima malu energetsku vrijednost, malu količinu bjelančevina i masti. Veoma je bogata mineralima, fosforom, kalcijumom, kalijumom, ima magnezijuma, cinka, mangana i sumpora, kao i brojne vitamine. U tradicionalnoj medicini artičoka se najčešće koristila za poboljšanje funkcija jetre, ali i kao pomoć kod žutice i hepatitisa.   

Iako se konzumira plod, koji je veoma ukusan, većina nutrijenata sadržana je u njenim listovima, od kojih se priprema i ljekovita tinktura ili ekstrakt. Tinktura unapređuje zdravlje jetre, poboljšava varenje, snižava krvni pritisak, kao i masnoće u krvi.

Sjeme iz Nizozemske i Novog Zelanda

Dragomir Ivanović iz Pančeva, poznat po proizvodnji špargle, već četiri godine bavi se sadnjom i uzgojem artičoke, a sam proizvodi i rasadni materijal.

"Imam male plastenike gdje imam toplu ćebad i stolove, poštujem staro narodno vjerovanje da na dan Božića treba započeti posao koji voliš te zasijem artičoku. Sjeme nabavljam iz Nizozemske i Novog Zelanda, jer je bolje i kvalitetnije od domaćeg”, kaže Ivanović.

Ovaj proizvođač objašnjava da sjeme brzo klija, a nakon nicanja biljka je dosta nježna.  Ako temperatura u plasteniku ide od 20 do 25 stepeni mlade biljke treba zaliti dva puta sedmično. Biljke se obavezno pikiraju, a kada dostignu oko 15 cm, a to je najčešće oko prvog maja, mogu da se rasađuju na otvorenom. Veoma je bitno da biljka ima dobar korijenov sistem, pa Ivanović koristi fosforna đubriva, startere za razvoj korijena i podsticanje rasta biljke.

"Imam svoj glistenjak. Sve biljke koje gajim, ne samo artičoku, zalivam rastvorom odstojale koprive, a koristim i magnezijum sulfat koji podstiče fotosintezu."

Prkosi prirodi

Kako nam je objasnio, ove biljke vole sunčana mjesta, a kada je u pitanju zalivanje treba pratiti potrebe za vodom. Artičoka podnosi sušu, ima velike listove i traži dosta prostora - najmanje jedan metar kvadratni potrebno je da bi se jedna biljka lijepo razvijala. Okopava se i prihranjuje.

Tokom prve godine ne cvjeta s obzirom na to da joj treba vremena da ojača i razvije lisnu masu. Ukoliko joj tokom zime hladnoća uništi list, biljka će ponovo krenuti iz korijena.

"Kao da prkosi prirodi, ako je jak korijen veoma se brzo obnavlja i cvjetanje se može očekivati tokom maja. Plod sa peteljkom treba odsjeći nožem ili makazama", napominje ovaj proizvođač.

Ukoliko se neće odmah koristiti u ishrani treba ga kao ružu staviti u čašu sa vodom.

"Moja iskustva kažu da na jednoj stabljici mogu da budu tri do četiri ploda koji su spolja ljubičasti, a unutra žućkasti.”

Delikates na tanjiru

Ivanović kaže da artičoka ima ukus, a kao i sve specijalitete, prije kuhanja je potrebno ukloniti vanjske tvrde listove i odrezati vrh ploda koji je oštar. Kuha se oko 40 minuta, a nakon toga se malo prelije maslinovim uljem. Jede se isključivo prstima, ukus joj obogaćuju različiti sosovi koji se uz nju obavezno služe.

Kako dodaje, ljudi su zainteresovani za uzgajanje i upotrebu artičoke. To ne čudi s obzirom na njena ljekovita svojstva, a on je ovu biljku zavolio tokom putovanja u Italiju gdje se mnogo koristi i smatra specijalitetom.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor