Gajenja povrća u zaštićenom prostoru - za koga nije dobra opcija?

Zbog sve većeg broja ljudi na planeti Zemlji, koji će se po procjenama stručnjaka udvostručavati svakih 40 godina, kao i zbog činjenice da se ukupna poljoprivredna površina drastično smanjuje u svijetu i kod nas, proizvodnja potrebnih količina hrane predstavljaće jedan od najvećih problema savremenog čovječanstva. Iz ovih razloga proizilazi osnovni zadatak savremene poljoprivrede, kontinuirano povećanje proizvodnje i kvalitetan prinos gajenih biljaka po jedinici površine.

Pametna investicija

Prema riječima Zorana Lazarova, savjetodavca za ratarstvo u vranjskoj poljoprivredno savjetodavnoj i stručnoj službi, gajenje povrća u zaštićenom prostoru podrazumjeva u stvari uzgoj gajenih kultura u plastenicima, tunelima i staklenicima različitog oblika i veličine.

"Svako od nas ima neki svoj razlog za podizanje plastenika, a najčešće ljudi to čine da u svakom trenutku na dohvat ruke imaju imaju svježe povrće, odnosno zdravu hranu”, kaže vranjski savjetodavac.

Plastenik je, po njegovim riječima, pametna investicija koja proizvođaču može da uštedi dosta novca, a u isto vrijeme i pokaže kako pomoću njega može da ima besplatan izvor sunčeve svjetlosti,  kako se razmnožavaju biljake, sakupljaju kvalitetna sjemena i kako tokom cijele godine može da uzgaja biljke i ima prvoklasne plodove.

"Oni koji žele da se bave plasteničkom proizvodnjom prije podizanja plastenika treba dobro da razmisle o svojim ciljevima, klimatskim uslovima u kojima ih podižu, a pogotovo sa kojim budžetom raspolažu za bavljenje ovom vrstom proizvodnje", poručuje Lazarov i naglašava da se za proizvodnju povrća u Srbiji koriste svi oblici plastičnih tunela, počevši od malih, preko srednjih, do visokih.

Kada su dobri, kada loši

Mali tuneli koji su visine do 70 cm, a širine do 100 koriste se za dodatno pokrivanje biljaka u većim tunelima i plastenicima u hladnijim mjesecima u godini. Ovi tuneli se prilikom proizvodnje na otvorenom koriste samo na početku vegetacije kako bi se biljke sačuvale od niskih temperatura. Međutim, sa pojavom viših ovi tuneli mogu da budu opasni za biljke jer postoji opasnost od stvaranja opasnih ožegotina koje mogu dovesi i do njihovog sušenja.

Za razliku od njih visoki tuneli, kako im samo ime kaže, su visine do 250 cm, a širine do 550 cm. Ovi objekti mogu da posluže i za proizvodnju biljaka sa dužom vegetacijom. Međutim, u njima može da dođe i do propadanja biljaka zato što ne mogu da im se obezbijede adekvatni uslovi za njihov normalan rast i razvoj.

"Staklenici su čvrste konstrukcije, pokrivene staklom, što omogućava bolje korištenje svjetlosti u njima prilikom razvoja zasađenih biljaka. Na taj način proizvođači produžavaju proizvodnu sezonu, ostvaruju veće prihode, a proizvodnja postaje rentabilnija", kaže naš sagovornik i ističe da je u njima moguće gotovo u potpunosti regulisati klimatske uslove koji su potrebni za gajenje povrtarskih usjeva.

On takođe upozorava one koji namjeravaju da se bave ovom proizvodnjom da prije podizanja staklenika dobro razmisle o njegovoj namjeni, odnosno šta će u njemu da uzgajaju s obzirom da sa proizvodnjom biljnih kultura van sezone mogu da ostvare veću prodajnu cijenu svojih proizvoda na tržištu.

Cjelogodišnja proizvodnja

Proizvodnja povrća u zaštićenom prostoru ima mnogo prednosti u odnosu na tradicionalnu proizvodnju. Jedna od glavnih prednosti zaštićenog prostora je mogućnost gajenja povrća u periodu kada to nije ostvarivo na otvorenom polju. Time se omogućava cjelogodišnja ili vansezonska proizvodnja.

"To se posebno odnosi na povrtarske biljke tople sezone paradajz, papriku i krastavac, ali ne zaostaju i biljke prohladne sezone salata, spanać, rotkvice i slično. Kod nas zimska proizvodnja povrća nije ekonomična jer se obnovljivi izvori energije geotermalni izvori, solarna energija, energija vjetra, biomasa još uvijek ne upotrebljavaju u punoj mjeri", ističe Lazarov i naglašava da kombinovanjem proizvodnje biljaka tople i prohladne sezone, zaštićeni prostor može da bude u upotrebi gotovo tokom cijele godine, osim tokom zime u vrijeme mraznog perioda.

Obično se period tokom zime, kada se povrće ne gaji u zaštićenom prostoru, uglavnom koristi za pranje čišćenje, dezinfekciju i pripremanje prostora za nove usjeve. Poslednjih godina zbog globalnih promjena klime gotovo svuda u svijetu proizvodnja povrća na otvorenom polju predstavlja ozbiljan problem, te proizvodnja u zaštićenom prostoru ostaje glavni izbor mnogim poljoprivrednim proizvođačima. Danas su takođe u upotrebi brojni kompjuterski programi koji su zasnovani na većem broju matematičkih modela, a koji pružaju proizvođačima brojne podatke kao što su: potrebno grijanje za određeni tip prostora, izbor vrste povrća i sortimenta, način proizvodnje, pogodan tip zaštićenog prostora.