Bez dobrog oslonca nema kvalitetnog roda: Koji je način vezanja paprike najbolji?

Kada paprika dostigne visinu od 30 do 40 centimetara (u zavisnosti od sorte i uslova), njeno krhko stablo i bujna lisna masa, a kasnije i teški plodovi, postaju prevelik teret. Bez adekvatnog oslonca, jači vjetar, pljusak ili sam teret rodnih grana lako će je povaliti na zemlju.

Povaljena paprika znači prljanje plodova, lakši razvoj bolesti (poput truleži) i lomljenje grana. Zato je obezbjeđivanje oslonca najvažniji korak u profesionalnom, ali i amaterskom uzgoju.

Nekoliko je popularnih načina vezanja i oblikovanja paprike, a važno je znati kada se koji metod koristi.

Kordonac

Uzgoj na dvije grane (Kordonac) je intenzivan način uzgoja koji se najčešće koristi u plastenicima i staklenicima, posebno za visoke (indeterminantne) sorte paprike poput babure ili roge.

Kada se glavno stablo račva na prvom cvjetnom čvoru (obično na dva ili tri primarna izboja), odaberu se dva najjača izboja, a ostali se uklone. Svaka od te dvije grane se zatim spiralno vodi uz svoj špag (kanap) koji je vezan za krovnu konstrukciju plastenika. Kako biljka raste, grana se redovno omotava oko špaga, a svi bočni zaperci se redovno zakidaju na jedan list i jedan cvijet, ili se potpuno uklanjaju.

Koristi se: u zatvorenom prostoru (plastenici), za postizanje maksimalnog kvaliteta i krupnoće plodova, kod uzgoja visokih hibrida koji rastu preko 1,5 do 2 metra u visinu.

Sistem "špalira" ili "ograde"

Vezanje sa strane je ubjedljivo najpopularniji i najekonomičniji metod za uzgoj paprike na otvorenom polju, ali se uspješno koristi i u nižim plastenicima.

Na počecima i krajevima redova (kao i na svakih 2-3 metra unutar reda) zabijaju se čvrsti kolci ili stubovi. Između njih se, sa obje strane reda paprike, zateže špag (ili žica). Praktično, paprike ostaju "zarobljene" u sendviču između dva špaga. Kako paprika raste, na svakih 20 do 30 cm visine dodaje se novi nivo špaga koji drži biljke uspravno.

Koristi se za: uzgoj na otvorenom polju na većim površinama, industrijsku papriku (npr. ajvaruša/roga, začinska paprika) i kada imaš mnogo biljaka i želiš uštedjeti vrijeme, jer ne vežeš svaku biljku pojedinačno, već osiguravaš cio red odjednom.

Ostavljanje žbuna

Slobodan uzgoj uz podršku je metod koji podrazumijeva minimalno orezivanje biljke. Paprika se pušta da razvije svoju prirodnu, žbunastu formu, ali joj se pruža vanjski oslonac da se ne sruši pod teretom.

Biljka se ne čisti od zaperaka (ili se očiste samo oni najniži, do prvog račvanja). Oslonac se pruža ili pojedinačnim kolcem uz svaku biljku za koji se vezuje centralno stablo, ili se oko žbuna stavljaju kružne potpore (tzv. "kavezi" za papriku), ili se kombinuje sa sistemom špalira gdje špagoni drže cio žbun na okupu.

Ovaj način je pogodan za niske, determinantne sorte paprike (koje same po sebi ne rastu previše visoko), zatim u baštama i na manjim parcelama gdje prinos po kvadratu nije striktno diktiran profitom te kada želiš da listovi maksimalno štite plodove od sunčevih ožegotina (bujno lišće pravi odličnu hladovinu plodovima).

Vezanje "na tri grane" ili "na jedno stablo" (Varijacije)

Vezanje na tri grane je slično kao sistem na dvije grane, ali prilagođeno bujnosti i prostoru. Koristi se u plastenicima ako je sklop biljaka nešto rjeđi (veći razmak između biljaka), pa želimo da jedna biljka popuni više prostora i donese više plodova.

Na jedno stablo je izuzetno rijedak metod, a koristi se uglavnom kod ultra-guste sadnje u visokotehnološkim staklenicima gdje se ide na maksimalnu brzinu zrenja prva 2-3 sprata plodova.

Šta raditi kada paprika "skovrdža" list, a pojavi se i medna rosa?

Dakle, ako imaš plasteničku proizvodnju visokih sorti i želiš savršene plodove biraj vezanje na 2 grane. Ako radiš na otvorenom, imaš rogu ili baburu u redovima i želiš brzinu i efikasnost - vezanje sa strane (špalir). Ukoliko imaš manju baštu, niske sorte ili želiš manje posla oko orezivanja - ostavljanje žbuna uz vezivanje za pojedinačni kolac ili kroz špalir.