Antraknoza paprike - tiha opasnost koja čeka tople ljetne noći

Bolest plodova paprike prouzrokovana gljivicama roda Colletotrichum sve se češće javlja u našim usjevima, a najgora vijest je da štete obično postaju vidljive u trenutku kada je već kasno za suzbijanje. Razumijevanje biologije ove bolesti najvažnije je pravovremene i učinkovite mjere zaštite.

Najprije valja znati da antraknoza paprike nije bolest jednog uzročnika. Prouzrokuje je nekoliko vrsta navedenog roda gljivica, od kojih su u našoj regiji najzastupljenije C. gloeosporioides, C. acutatum, C. capsici i C. coccodes. Prema nekim izvorima stručne literature, čak 32 vrste iz ovog roda mogu parazitirati na paprici, što bolest čini izuzetno prilagodljivom i teško predvidivom.

Razumijevanje bolesti

Patogen se prenosi zaraženim sjemenom i biljnim ostacima zaraženih biljaka iz prethodnih sezona. Gljivica prezimljava u tlu u obliku sklerocija, na korovskim biljkama iz porodice Solanaceae (pomoćnica, tatula, ljulj), a može opstati i u dublje pooranoj zemlji dulje od tri godine. Ovu činjenicu vrijedi dobro zapamtiti kada se planira plodored.

Razvoju bolesti pogoduju temperature između 20 i 24°C uz povišenu vlažnost zraka. Upravo kakve vladaju u ljetnim noćima u našim krajevima od juna do septembra. Inokulum se širi kapljicama kiše ili kišnog navodnjavanja s bolesnih plodova na zdrave, a širenje unutar parcele može biti iznimno brzo u kišovitim periodima.

Šta tražiti na parceli?

Antraknoza najčešće napada plodove, a rjeđe stabljiku, listove i korijen. Ekonomski najznačajnije i praktički jedine uočljive štete nastaju upravo na plodovima, što znači da je redovan vizuelni pregled nasada u drugoj polovini vegetacije nezaobilazan.

Na plodovima se prvi simptomi javljaju u vidu sitnih, vodenastih, blago udubljenih pjega eliptičnog oblika, crvenkasto-smeđe boje. U povoljnim uvjetima za razvoj parazita, te pjege se šire, spajaju i prelaze u dublje lezije promjera i do 4 cm. Na površini lezija formiraju se koncentrični krugovi tamne do crne boje koji predstavljaju mikrosklerocije gljivice - specifičan i lako prepoznatljiv simptom antraknoze. U vlažnim uvjetima iz lezija se može cijediti crvenkasto-narančasta gelatinozna masa (eksudati sa sporama), koja je direktni izvor zaraze okolnih zdravih plodova.

Micelija parazita može prodrijeti kroz perikarp u unutrašnjost ploda i inficirati sjemenke, što je posebno problematično kod uzgajača koji čuvaju vlastito sjeme.

Na lišću se simptomi javljaju rjeđe, u vidu hloroze i uvijanja prema licu lista kod mlađih biljaka.

Važna napomena: zreli plodovi osjetljiviji su na infekciju nego nezreli. Zbog toga se štete najčešće manifestuju pred samu berbu, krajem augusta i u septembru , u trenutku kada većina uzgajača već prestaje sa zaštitom fungicidima.

Preventivne mjere

Hemijska zaštita sama po sebi nije dovoljna niti dugoročno održiva. Efikasna zaštita od antraknoze gradi se na solidnoj agrotehničkoj osnovi.

Sjeme i rasad - koristiti certificirano, zdravstveno ispravno sjeme koje je tretirano fungicidima. Ukoliko se koristi vlastito sjeme, ono mora biti uzeto isključivo od potpuno zdravih biljaka i plodova bez ikakvih simptoma. Takvo sjeme poželjno je potopiti 30 minuta u vodu temperature 52°C, čime se smanjuje virulentnost eventualnih spora na površini sjemenke. Rasad mora biti uzgojen u sterilizovanom supstratu bez historije uzgoja paprike ili biljaka iz porodice Solanaceae.

Plodored - paprika se ne smije uzgajati na istoj parceli barem tri godine. Isto vrijedi za parcele na kojima su uzgajani paradajz, patlidžan ili krompir- sve su to domaćini za Colletotrichum spp. Preskakanje plodoreda jedan je od najčešćih uzroka masovne pojave antraknoze na malim porodičnim gazdinstvima.

Suzbijanje korova - na parcelama pod paprikom obavezno uništavati korove, posebno one iz porodice Solanaceae koji su stalni rezervoari zaraze.

Navodnjavanje - koristiti navodnjavanje sistemom kap po kap kad god je to moguće, voda ide direktno u zonu korijena, a nadzemni dijelovi biljke ostaju suhi. Ako je kišno navodnjavanje jedino raspoloživo rješenje, treba ga primjenjivati ujutro kako bi se biljke osušile tokom dana. Navodnjavanje kasno poslijepodne ili navečer, uz vlažne biljke koje ostaju mokre cijelu noć, idealni su uvjeti za infekciju.

Drenaža i gustoća sadnje - zemljište treba biti dobro drenirano da se voda ne zadržava. Pregusta sadnja smanjuje protok zraka između biljaka i produžava period vlažnosti tkiva, što je direktan poziv za gljivične bolesti.

Suzbijanje insekata - oštećenja plodova od uboda insekata (tripsa, grinja, zelene povrtne stenice) ulazna su vrata za patogena. Kvalitetna insekticidna zaštita posredno smanjuje intenzitet zaraze antraknozom.

Hemijska zaštita - kada i čime

Hemijska zaštita od antraknoze mora biti isključivo preventivna. Jednom kada su simptomi jasno vidljivi na plodovima, fungicidni tretman nema smisla, šteta je već nastala, a spore su se već raširile. Program zaštite dijeli se u tri faze prema fenofazi razvoja biljke:

Faza 1 - od rasađivanja do cvatnje: U ovom periodu mogu se primjenjivati fungicidi na bazi bakrenih oksida (npr. Champion WP u koncentraciji 0,35% ili Kocide DF u koncentraciji 0,20%). Ovi preparati imaju protektivno i baktericidno djelovanje, dugotrajno se drže na površini tkiva i ekonomski su prihvatljivi.

Faza 2 - od cvatnje do porasta plodova: Nakon cvatnje prelazi se na fungicide na bazi mankozeba (npr. Dithane M-45 ili Mankozeb WP) u koncentraciji 0,20–0,25%. Mankozeb je kontaktni fungicid s protektivnim djelovanjem i širim spektrom od bakra, ali zahtijeva redovito obnavljanje tretmana, posebno nakon kiše.

Faza 3 - faza porasta i sazrijevanja plodova: U ovom periodu, posebno ako preovladava kišovito i toplo vrijeme, preporučuje se primjena fungicida na bazi strobilurina (azoksistrobin) ili hlorotalonila. Strobilurini imaju lokalno sistemično djelovanje i inhibiraju klijanje spora i porast micelije, što ih čini efikasnim čak i u uvjetima visokog pritiska bolesti. Fungicidi na bazi hlorotalonila (npr. Daconil 720 SC u koncentraciji 0,2%) preporučuju se za nastavak preventivne zaštite u dugim kišovitim periodima.

Karenca je obavezna. Bez obzira na primijenjen preparat, hemijsko tretiranje se mora prekinuti najkasnije 10-14 dana prije planirane berbe. Ostaci pesticida su čest razlog vraćanja pošiljki paprike s tržišta i problem koji nije samo ekonomski, tu je i pitanje zdravlja potrošača.

Faktor koji se često zanemaruje

Izbor sorte nije samo pitanje prinosa i tržišne forme ploda. Preporuka stručne službe je davanje prednosti sortama paprike koje imaju određeni stepen otpornosti na Colletotrichum spp. Domaće i regionalne sorte paprike u tom smislu variraju, a informacija o otpornosti najčešće je dostupna u stručnim katalozima sjemenskih kuća. Kod intenzivne plasteničke proizvodnje, gdje su uvjeti povišene vlažnosti gotovo stalni, ova stavka zaslužuje posebnu pažnju pri odabiru sortimenta.

Antraknoza paprike nije nova bolest niti posebno tajanstvena, opisana je još 1890. godine u SAD-u, a u našem regionu je prisutna od šezdesetih godina prošlog vijeka. Ono što je čini opasnom je obrazac pojave: štete se najčešće vide tek pred berbu, u trenutku kada je zaštita ili već prekinuta ili je kasna. Taktika uspješnih uzgajača svodi se na jednostavnu formulu - zdrav rasad, dosljedno poštovanje plodoreda, suho lišće tokom noći i pravovremeni preventivni fungicidni program. Svaki od ovih koraka pojačava ostale, a izostaviti i jedan znači otvoriti vrata bolesti u trenutku koji ona sama bira.