Isceliteljka opasnih namjera: Zašto tatulu bije loš glas?

Tatula (Datura stramonium) prastara je stanovnica svakog zakorovljenog mjesta. Prema dostupnim izvorima, porijeklom je sa Kavkaza, odakle se proširila po cijelom svijetu. Ima je u Evropi, Aziji, raste na prostranstvima sjeverne i južne Amerike, a različite podvrste i njihovo dejstvo na ljudski organizam proučavaju se odavno.

Šamani skoro svih starih religija koristili su je za magijske obrede. Bila je poznata antičkim Grcima, a u Rimu i većini evropskih država u srednjem vijeku korištena je kao lijek. Petronije Arbitar (27. -66.n.e.) posvetio joj je jedno poglavlje u svom šaljivom književnom djelu "Satirikon".

Ljekovita, ali i otrovna

Kao ljekovitu biljku, seljaci su je koristili prije svega za liječenje astme (zbog čega je nazvana trava od sipnje i trava od zaduhe), nervnih bolesti, upale očiju, jakog kašlja, ukočenosti i u razne druge svrhe. Upozorenje: cijela biljka je otrovna, od vrha do korijena. O tome svjedoče još neka njena narodna imena: bunika, kužnjak, zli čičak i mnoga druga.

Sadrži izuzetno opasne alkaloide, atropin, skopolamin i hiascin. To ipak ne sprječava porodice u selima i gradovima da je gaje u svojim baštama, jer je vrlo atraktivna, sa krupnim bijelim cvjetovima u obliku lijevka, zbog kojih je u nekim zemljama odavno nazvana "anđeoska truba". Ne zahtijeva nikakvu posebnu njegu niti plodnu zemlju, podnosi sušu, a brzo naraste i lijepo izgleda. Nekad se postavlja iznad vrata, pa napravi "vijenac" kad procvjeta. 

Kako smo se nekad liječili? Jedna biljka ne štiti samo od bolesti

Od davnina tatulu "bije glas" da ima afrodizijačke moći. I zaista, njeni dijelovi, naročito crno masno sjeme, potopljeno u rakiju dok ne postane tamna i sluzava - imaju efekat sličan vijagri. Na žalost, uz snažne nuspojave: bol, nekontrolisano mokrenje, povišenu temperaturu, ubrzan rad srca, širenje zjenica, žeđ, vrtoglavicu, posrtanje i padanje, halucinacije, sumanute ideje, a ponekad i smrt.

Samo iskusni smiju da je beru

Ljekari koji su radili u selima opisuju dejstvo tatule na isti način: kad poljoprivrednici pošalju žene i djecu negdje u goste i okupi se muško društvo da bi pilo bez nadzora, bar jedan kum ili komšija mora da donese "onu posebnu rakiju" - sa tatulom. Obično već poslije nekoliko čaša, cijela ekipa dospijeva u bolnicu, gdje, uz brzo davanje terapije, za dan ili dva dolazi sebi. Dr Jovan Tucakov u svojoj kapitalnoj knjizi "Lečenje biljem" opisuje slučaj banatskih svatova iz tridesetih godina prošlog vijeka. Poslije tri dana slavlja, kum je tražio "specijalnu rakiju", a onda, pod njenim dejstvom, sjekirom ubio ili ozbiljno povrijedio nekoliko prisutnih. Ondašnje novine su poslije tu brojku povećavale dok nije dostigla cifru od 35 ubijenih.

Dr Tucakov u istom izvoru ozbiljno upozorava da se djeci ne dozvoli pristup tatuli, jer je dovoljno da poslije igranja ovom biljkom ne operu ruke, pa onda tim rukama dodirnu hranu - i da dođe do trovanja. Sav posao branja, sušenja i transporta tatule, svu njenu pripremu za ljekovite svrhe, mogu da obavljaju samo odrasli i iskusni ljudi.  

U savremenoj medicini, tatula, uz sve mjere opreza, spada u sastav mnogih preparata. Koristi se u obliku tinkture, masti ili flastera, za ublažavanje reumatskih i mišićnih bolova, hemoroida i raznih infekcija kože. Takođe, ulazi u sastav lijekova protiv astme, a pomenuto crno sjeme, koje ima jako analgetičko, narkotičko i halucinogeno dejstvo, ima obimnu primjenu u medicini  i služi za liječenje raznih bolesti.