Kako smo se nekad liječili? Jedna biljka ne štiti samo od bolesti

Prilično je rašireno uvjerenje da su nekada ljudi, naročito u selu, bili "zdraviji". Nisu. Samo nisu imali pristup liječenju. Na kilometre daleko od sela, često nije bilo nijednog ljekara. To jest, bilo je ljekara, samo nijednom nije padalo na pamet da ordinaciju otvori negdje u selu, daleko od grada i imućnih plemića i građana koji su mogli da plate liječenje. Lišeni bilo kakve ljekarske pomoći, seljaci je često nisu ni tražili, nego su se liječili onim što im je i onda bilo dostupno - ljekovitim biljem. 

Izgleda jednostavno: treba samo napustiti obradive površine oko sela, zaći u šumu i naći biljku koja pomaže. Ali, to ni izdaleka nije dostupno kao što se čini. Trebalo je znati koja je ljekovita, a koja potpuno beskorisna za liječenje, ili čak otrovna. Stariji ljudi koji su imali znanja o biljkama bili su visoko uvaženi, naročito ako su htjeli da svoje znanje prenesu na neko od djece.

Liječi od bolesti i djeluje protiv uroka

U svakoj seljačkoj kući čuvala se izvjesna količina biljaka namijenjenih liječenju, a po preporuci lokalne travarke/travara ili nekog od predaka. Bokvica se koristila za zacjeljivanje manjih povreda, hajdučka trava - za rane. Štavolj i štir zaustavljaju proliv, sena oslobađa od zatvora. Kopriva jača krv, šipak čisti organizam, kamilica umiruje razna zapaljenja i djeluje protiv nesanice, gastritisa i drugih bolesti organa za varenje, a sljez liječi pluća.

I cvijeće se može jesti, tulipani idu s grahom, ali ne smijete pretjerivati

Dr Jovan Tucakov u svojoj znamenitoj knjizi "Lečenje biljem" pominje kako je narod ponekim biljkama pripisivao doslovno magijsko dejstvo u liječenju. Trava oman, koja povoljno djeluje na zarastanje prijeloma, na primjer, smatrana je pouzdanim lijekom protiv svih zaraznih bolesti. Trava odoljen (valerijana ili macina trava) zaista pomaže u smislu da ublažava anksioznost, nesanicu i čitav spektar bolnih i neprijatnih stanja, ali, nekadašnji poljoprivrednici su vjerovali i da djeluje "protiv uroka" pa su je nosili ušivenu u porub odjeće. Neven, tradicionalni lijek za kožne bolesti, opekotine, ožiljke, čir na želucu, mjesečne tegobe kod žena, uživao je takvo povjerenje da se u narodu zvao "zlatnoglav" i ušao u pjesmu:

"Zlatnoglave, zlatne li si glave

ti mi vrediš dva'es' i tri trave"

Veoma je važno i kad se koja biljka bere, kako se čuva, da li se suši ili koristi svježa, te da li se od nje pravi čaj, obloga ili tinktura. Zajednička osobina svih njih i liječenja uz njihovu pomoć bila je da nema kontraindikacija, to jest neželjenih dejstava. 

Mirišljav i otrovan

Postojale su, kao i uvijek, stranputice. Astma je liječena tatulom, a tatula je otrovna i na dodir. Đurđevak, koji jača srce i pomaže za izbacivanje viška vode, visoko cijenjen zbog prijatnog mirisa i lijepog cvijeta, otrovan je do te mjere da djeca i trudnice ne treba ni da mu prilaze, a i travar koji bere ljekoviti dio biljke obavezno poslije pere ruke. Trava kukurijek, koju je stariji živalj u selu koristio protiv bolova u kičmi i zglobovima takođe je služila za uklanjanje neželjene trudnoće, a, kako je otrovan, mnoge su mlade žene životom platile ovu "pomoć".

Bilje - ljekovito i njemu slično otrovno!

Slično je i sa kukutom (beladonom), koja je poznata od antičkih vremena kao pouzdan lijek protiv bolova i nesanice. Dovoljno je popiti kap tinkture više nego što je potrebno, pa se zauvijek osloboditi svih zdravstvenih problema. Ipak, mnogo više ljudi se korištenjem ljekovitog bilja izliječilo ili barem ublažilo tegobe, tako da povjerenje u ovaj način liječenja ne opada nego raste, ljudi istražuju ili se obraćaju travarima, a medicina ohrabruje pacijente da u terapiju uvrste i pomoć alternativne medicine.