Vino od trešanja: Tri muškarca i mala ideja koja je htjela osvojiti globalno tržište

U narodnoj kulturi trešnje često simboliziraju prolaznost, ljeto i kratkotrajne, ali intenzivne životne trenutke. Upravo o tome govori film iranskog reditelja Abbasa Kiarostamija "Okus trešnje" (Taste of Cherry), koji je dobio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu 1997. godine i danas se smatra jednim od najvažnijih ostvarenja iranske kinematografije.

Naslov filma dolazi iz jedne od ključnih scena u kojoj glavni junak govori o jednostavnom užitku života - okusu trešnje - kao nečemu što i dalje može opravdati život, čak i u trenucima očaja. Trešnja tako postaje simbol sitnih, ali stvarnih razloga za život.

Divlja šumska voćka

Trešnja (Prunus avium) ubraja se među najstarije uzgajane voćne vrste. Smatra se da potječe iz područja Male Azije i oko Crnog mora, osobito s prostora današnje Turske, gdje i danas raste u svom divljem obliku.

Trešnje i višnje: Vodič kroz modernu proizvodnju, biologiju i upotrebu

Izvorno je rasla kao divlja voćka u umjerenom klimatskom pojasu, u područjima s izraženim godišnjim dobima i umjerenom količinom padavina, u mješovitim ili isključivo listopadnim šumama. Posebno je uspijevala na područjima blaže klime i dobro dreniranog tla, gdje se postupno počela razlikovati od drugih vrsta roda Prunus.

Ljudi su je vrlo rano počeli skupljati i koristiti zbog slatkih i sočnih plodova, a s vremenom su odabrane jedinke s većim i kvalitetnijim plodovima ušle u ranu kultivaciju.

Najpoznatiji antički pisani izvor koji se povezuje sa širenjem trešnje u Evropi je rimski pisac Plinije Stariji u djelu Naturalis Historia (1. stoljeće p.n.e.), gdje navodi da je rimski vojskovođa Lucije Lukul donio trešnju iz područja Ponta (oko Crnog mora) u Rim nakon ratova protiv Mitridata oko 74. godine p.n.e.

Odande se trešnja brzo proširila po Rimskom Carstvu, gdje je postala cijenjena voćna kultura.

Sve što trebate znati o trešnjama, pročitajte ovdje.

Vino od trešanja

Danski dokumentarni film "Avantura s trešnjama" (Kirsebæreventyret) iz 2019. godine režirala je Eva Mulvad, a premijerno je prikazan na festivalu dokumentarnog filma u Kopenhagenu iste godine.

Mulvad je diplomirala na Danskoj nacionalnoj filmskoj školi 2001. godine, a od 1997. radi kao rediteljica dokumentarnih filmova za DR TV. Proboj u karijeri ostvarila je dokumentarcem "Enemies of Happiness" (2006), koji je osvojio Silver Wolf nagradu na festivalu IDFA u Amsterdamu te nagradu žirija World Cinema na Sundance festivalu.

Film prati stvarni projekt trojice muškaraca koji pokušavaju od trešanja stvoriti luksuzno vino i pokrenuti jedinstven poslovni pothvat. Radnja se odvija na danskom otoku Lolland, gdje Harald Krabbe nasljeđuje imanje i odlučuje iskoristiti lokalne trešnje na inovativan način. Umjesto klasične prerade hrane, on s partnerima razvija ideju proizvodnje ekskluzivnog vina od trešanja.

U projektu, uz Haralda Krabbea, učestvuje Morten, vinski stručnjak, te Jan, chef i gastronomski ekspert. Zajedno razvijaju ideju koja u početku izgleda kao kreativni eksperiment, ali se postupno pretvara u ozbiljan poslovni pothvat.

Film prikazuje širenje projekta i pokušaje plasmana na međunarodno tržište. Dio radnje odvija se u Francuskoj, gdje se proizvod pokušava pozicionirati u vinskoj industriji te u Kini, gdje se traže investitori i kupci u Šangaju. Kinesko tržište posebno je zanimljivo jer se proizvodu nastoji dati luksuzni i romantični imidž, što otvara pitanje kulturnih razlika u percepciji proizvoda.

Pokrenuo općinsku poljoprivrednu zadrugu koja je zaposlila 250 ljudi, a onda su došli izbori

Kako projekt raste, pojavljuju se i problemi - finansijski pritisci, nesigurnost uspjeha te sukobi među učesnicima. Tako se postupno otvara jaz između početne vizije i stvarnih zahtjeva tržišta.

Realnosti tržišta

Rediteljica Eva Mulvad film gradi u promatračkom dokumentarnom stilu, bez naracije i intervjua koji bi usmjeravali priču. Oslanja se na stvarne situacije i razgovore među učesnicima, čime se stvara dojam autentičnog i dugotrajnog praćenja poslovnog projekta u razvoju.

U konačnici, film ne govori samo o trešnjama, nego o poduzetništvu, riziku i pokušaju pretvaranja lokalnog proizvoda u globalni luksuzni brend. Trešnja tako postaje simbol male ideje koja se pokušava pretvoriti u veliki projekt, ali se istovremeno suočava s realnošću tržišta i ograničenjima stvarnog svijeta.

Ne pretjerano zabavno, ali vrlo poučno.