Uslijed toplotnog stresa pčele polažu i do 70 posto manje jaja?

Kada se tokom razvoja cvjetova javi ekstremna vrućina, kao što je to ovog ljeta bilo u prvoj polovini jula, ali i tokom avgusta, to može da ima višestruke negativne posljedice po cvijet, uključujući lošiji transport hranljivih materija do polena, njegovu smanjenu vitalnost, pa i neuspješno oslobađanje, piše stručnjakinja dr Jovana Bila Dubaić za Klima 101.

Međutim, nedostajalo je istraživanja koja bi testirala kako ovakav polen, koji je bio izložen visokim temperaturama, utiče na razvoj larvi pčela, ni da li larve pčela mogu da se razvijaju i prežive hraneći se ovakvim polenom. Drugim riječima, ističe Bila Dubaić, nismo imali odgovor na pitanje da li biljke izložene toplotnom stresu adekvatno zadovoljavaju prehrambene potrebe svojih oprašivača - sve do sada.

Jedna nova studija ispitala je upravo ovaj problem. Naime, grupa istraživača sa Državnog univerziteta Mičigenu u SAD eksperimentalno je ispitala kako kratkotrajno izlaganje cvijetnica ekstremnoj vrućini utiče na ponašanje pčela, njihovu plodnost, razvoj i na preživljavanje potomaka. U toku eksperimenta, ovo izlaganje je bilo vrlo ograničeno, samo 4 sata na temperaturi od 37,5°C, ali rezultati nikako nisu ohrabrujući.

Negativan uticaj i na domaće, ali i solitarne vrste

"Istraživanje je pokazalo da visoke temperature mogu drastično da utiču na reprodukciju pčela", pojasnila je i dodala kako su ženke pčela koje su na raspolaganju imale samo biljke izložene toplotnom stresu, iako je broj cvjetova bio sličan u obje eksperimentalne grupe, položile čak 70 posto manje jaja nego ženke koje su na raspolaganju imale biljke koje nisu bile izložene toplotnom stresu.

Kako su pčele podnijele toplotni val i da li je upitan prinos meda - znaju stručnjaci

Pojašnjava i kako istraživanje sprovedeno u SAD nije pokazalo promjenu samo u broju položenih jaja već da se i promijenjena nutritivna vrijednost polena nakon izlaganja biljaka visokim temperaturama odrazila i na preživljavanje larvi pčela. One koje su konzumirale polen sa ispitivanih biljaka imale su značajno nižu stopu preživljavanja od kontrolne grupe. Čak i one larve koje su uspjele da prežive, razvijale su se sporije i imale su kraći životni vijek od jedinki koje nisu konzumirale polen izložen toplotnom stresu. 

Važnost solitarnih pčela

Ovaj rezultat nije važan samo za naše razumijevanje ponašanja domaćih pčela u vrijeme učestalijih i intenzivnijih toplotnih valova, već je važan i za budućnost tzv. solitarnih pčela, koje su važan element naših ekosistema.

"Interakcije između biljaka i oprašivača su od ključnog značaja za poljoprivrednu proizvodnju i očuvanje prirodnih ekosistema. Mnogi organizmi učestvuju u oprašivanju, ali pčele su nesumnjivo najvažnije među njima", naglasila je.

Za razliku od tzv. socijalnih pčela, u koje spada i evropska medonosna pčela (Apis mellifera), a koje žive u velikim gnijezdima i formiraju kolonije, solitarne pčele imaju specifičan način života zbog kojeg su njihova gnijezda teško uočljiva i često neprimijetna. Iako je njihov životni vijek relativno kratak i ne prave med, solitarne pčele svejedno imaju neprocjenjivo važnu ulogu u oprašivanju, a koja je danas ugrožena sve intenzivnijim i češćim toplotnim valovima.

Koje je rješenje?

Bila Dubaić dalje navodi kako autori studije o uticaju vrućina na polen ističu hitnu potrebu za strategijama i rješenjima koja bi poljoprivredne kulture koje se oprašuju pčelama zaštitile od visokih temperatura. Jedan od prijedloga je korištenje nadzemnog navodnjavanja za hlađenje polja tokom perioda ekstremne vrućine, što može pomoći u zaštiti polena i očuvanju njegove nutritivne vrijednosti.

Međutim, čak i u idealnom scenariju, ovakva rješenja ne bi uklonila sve probleme sa kojima se pčele suočavaju u svjetlu klimatskih promjena koje izazivaju neusklađenost između perioda cvjetanja biljaka i perioda aktivnosti pčela, kao i pomijeranje geografskog rasprostranjenja (areala) određenih vrsta, što dovodi i do njihovog prostornog razmimoilaženja, a ne samo vremenskog. Kao rezultat, biljke i njihovi oprašivači se ne pronalaze, čime se prekida njihov suštinski važan odnos. 

Također, pored uticaja na polen, nagli porast temperature može kod pčela da izazove akutni stres i smrt, toplotni talasi mogu da prouzrokuju hronični fiziološki stres, dok efekti dugoročnog zagrijavanja okruženja mogu biti suptilniji i kumulativni, izraženi u promjenama u veličini tijela, fenologije, ponašanja, životnog vijeka i remećenja odnosa polova unutar populacija pčela.

Jasno je da jedino što nam preostaje jeste da se i u odgovoru također fokusiramo na širu sliku, onu koja uključuje i borbu protiv posljedica klimatskih promjena, ali i njihovo ublažavanje i na kraju zaustavljanje. "Kako pokazuje ovo istraživanje, teško je sagledati šta se sve u suprotnom može dogoditi", poručila je za kraj.