Uskršnji otok: Izazovi života na izoliranom vulkanskom "raju" u srcu Pacifika

Na Uskrs 1722. godine, nizozemski istraživač Jacob Roggeveen ploveći prostranim vodama Južnog Tihog okeana naišao je na mali otok, od svega 163 kvadratna kilometra, samog usred nepreglednog prostranstva mora većeg od 8,5 miliona kvadratnih morskih milja.

Rapa Nui ili Uskršnji otok, s populacijom od 7.750 stanovnika od kojih 95 posto živi u glavnom gradu Hanga Roa, sačinjen je od tri vulkana Poike, Rano Kau-a i Terevake te je najpoznatiji po svojim mnogobrojnim moaijima, golemim kamenim kipovima koji se prostiru duž obale.

Sljedeći najbliži naseljeni otok je Pitcairn koji se nalazi otprilike 2.075 kilometara istočno. To vam je onaj iz filmova o brodu Bounty. Na ovom malom otoku živi oko 50 stanovnika, većinom potomaka pobunjenika iz "onog filma" s Mel Gibsonom ili onog starijeg s Marlonom Brandom.

Kamenje za malčiranje tla

No vratimo se mi Uskršnjem otoku. Udaljen je 3.600 kilometara od Čilea, kojem i pripada. Prvi ljudi na Rapa Nui navodno su stigli između IV. i VIII. stoljeća, no većina savremenih arheologa i historičara smatra da je to bilo oko 1200. godine.

Prije dolaska Evropljana, otok je već bio naseljen isključivo Polinežanima koji su došli morem s otoka Marquesas ili drugih dijelova Polinezije. Oni su donijeli osnove kulture i tehnologije za ribolov, brodogradnju i metode poljoprivrede koje su prilagodili vrlo izoliranom i siromašnom okolišu.

Danas se smatra svjetskim čudom zbog svojih spomenika, ali i zbog činjenice da su ga ljudi uopće pronašli i uspjeli išta uzgojiti. Domoroci su koristili domišljate metode za uzgoj biljaka na otoku. Mali kružni prostori s kamenim zidovima zvali su se manavai. Ti vrtovi štitili su osjetljive biljke od vjetra i vremenskih nepogoda. Tlo unutar manavaia bilo je bogatije od tla izvan njih.

Modernija istraživanja su pokazala da su stanovnici koristili kamenje za malčiranje tla koje je poboljšavalo temperaturu tla i ispiranje hranjivih tvari. Prahistorijska poljoprivreda temeljila se na osnovnim kulturama koje su na otoku bili slatki krompir, taro, jam i ti.

Turizam, smeće i borba za identitet

Danas godišnje otok posjeti oko 120 hiljada turista, što uzrokuje velike količine otpada, procijenjene na oko 2.300 tona, koje je teško adekvatno obraditi zbog izoliranosti i ograničenih kapaciteta za odlaganje i reciklažu. Budući da otok nema razvijen sistem recikliranja, sav otpad mora se transportirati brodom ili avionom do kopna. Ponavljam udaljen je od kopna 3600 kilometara.

Lokalno stanovništvo i reciklažni centar nastoje obraditi plastiku i druge vrste materijala, no značajan dio ostaje neobrađen i sabija se na odlagalištima koja ne zadovoljavaju sanitarne standarde.

O svim problemima s kojima se susreće ovaj otok redatelja Sergio Mata’u Rapu snimio je film "Eating Up Easter" 2018. godine. Radnja dokumentarca usmjerena je na stanovnike Uskršnjeg otoka koji se suočavaju s dramatičnim društvenim i ekološkim promjenama uzrokovanim globalizacijom, razvojem i masovnim turizmom te pokušajima da sačuvaju svoju kulturu, prirodni okoliš i identitet.

Film je strukturiran gotovo kao poruka koju Sergio prenosi svom novorođenom sinu, koristeći taj okvir da poveže historiju otoka i priče četiri ključna mještana s pitanjima budućnosti njihove zajednice. Kako očuvati kulturnu baštinu? Kako zaštititi okoliš i prirodne resurse? Kako uravnotežiti ekonomski prihod od turizma s očuvanjem zajednice i okoliša? Kako uključiti mlade u očuvanje kulturne i ekološke baštine te osigurati kontinuitet budućnosti otoka.

Odakle dolazi najbolji italijanski pasirani paradajz? Globalna priča o crvenom zlatu

U filmu se pojavljuju brojni mještani koji se bore za očuvanje svoje kulture i okoliša. Mama Piru (aktivistica i glas domorodačke zajednice), mladi muzičari koji pokušavaju osnovati besplatnu muzičku školu kako bi održali kulturne prakse, lokalni ekolozi koji organiziraju kampanje recikliranja i borbu protiv otpada te Sergiov otac, koji je bio i prvi domaći guverner otoka i nosi težinu balansiranja tradicionalnih vrijednosti i razvoja.

Društveni i ekološki izazovi

Tematski, film istražuje društvene i ekološke izazove s kojima se Rapa Nui susreće. Od prekomjernog turizma i otpada koji se gomila na otoku, preko napetosti između tradicionalnog života i modernih zahtjeva, do šire borbe za održivost i kulturni opstanak u svijetu koji sve više postaje globaliziran.

Ukratko, "Eating Up Easter" nije uljepšani prikaz egzotične turističke destinacije. Upravo suprotno, to je intimna i lična priča o zajednici koja pokušava definirati vlastitu budućnost, sa sviješću o prošlosti i odgovornošću prema okolišu.