Šta utiče na kvalitet stajnjaka i kako ga pravilno primijeniti?

Stajnjak je đubrivo organskog porijekla i predstavlja smiješu čvrstih i tečnih ekskremenata životinja i prostirke koji su podvrgnuti procesima previranja. Osim brojnih benefita, ovo prirodno đubrivo je, prije svega, izvor hraniva za biljke. Također, povećava sadržaj organske materije u zemljištu i popravlja njegovu strukturu.

Savjetodavac za ratarstvo i povrtlarstvo, Suzana Rašić, kaže da je stajnjak po definiciji organsko đubrivo, ali da bi se zvanično tretiralo kao certifikovano organsko, mora da prođe certifikacijski proces, što se razlikuje od njegove prirode. Za razliku od umjetnih koja su dopunska, nepotpuna, stajnjak je ipak potpuno đubrivo koje posjeduje određene osobine.

"Sadrži sve neophodne hranljive materije za normalan rast i razvoj biljaka, ima produženo dejstvo četiri do pet godina, ali i poboljšava fizičke osobine zemljišta, tačnije vodno-vazdušni režim. Laka zemljišta vezuje, a teška čini rastresitim", navodi ona, dodajući da stajnjak povećava snagu držanja vode i vezuje hraniva sprječavajući njihovo ispiranje.

Šta sadrži?

Kada je riječ o sastavu stajnjaka, on se razlikuje od zavisnosti od vrste, starosti i načina uzgoja stoke, vrste hraniva i prostirke, njege i stepena razgradnje.

"Svaka stoka daje drugačiji sastav izmeta, što opet zavisi od vrste hrane i načina varenja. Stoci se, obično, kao prostirka postavlja slama pšenice koja upija tečni izmet, povećava količinu đubriva i čini ga rastresitim, što ubrzava razlaganje", napominje i dodaje da ne treba pretjerivati sa količinom slame, jer to negativno utiče na kvalitet stajnjaka.

Kako bi on sazrio, naglašava naša sagovornica, potrebno je da prođu četiri mjeseca. Tada đubrivo postaje poluzgorjelo i može se odmah i upotrijebiti.

"Ne preporučuje se njegova ranija ili kasnija primjena, jer poluzgorjeli stajnjak sadrži najviše hranljivih materija i ostalih potrebnih sastojaka za biljku".

Laka i teška zemljišta

Međutim, ima slučajeva kada se odstupa od pravila.

Za đubrenje pjeskovitih, lakših zemljišta, pojašnjava Rašić, bolje je upotrijebiti stajnjak koji je malo ležao, pa je još uvijek slamast, kako bi se adekvatnije povezale čestice pjeska. Pjeskuše su, inače, topla zemljišta u kojima će se raspadanje vrlo brzo nastaviti i dostići potreban stepen zrelosti kakav bi se dobio dužim odležavanjem. Ako bi se ovakva zemljišta đubrila zgorjelim stajnjakom, kaže ona, njihovo dejstvo bi bilo brzo, ali bi kratko trajalo.

Nasuprot pjeskovitim, teška, glinovita zemljišta je bolje đubriti potpuno zgorjelim stajnjakom, jer su hladna i sabijena, te vazduh sporije prodire u njih.

"Ukoliko bi se na takvim zemljištima primijenio slamasti ili poluzgorjeli stajnjak, raspadanje bi teklo sporo, jer ne postoje uslovi za brži rad mikroorganizama. To znači da dejstvo ovog đubriva ne bi došlo do izražaja i ne bi se postigao cilj đubrenja", navodi naša sagovornica.

Važna je pravilna primjena

Stajnjak, inače, ima uticaja i na stvaranje pogodnog granulacijskog sastava zemljišta koje je najpogodnije za obradu. Čini ga rastresitim, a takvo zemljište bolje upija vodu, samim tim je i vazdušni režim znatno poboljšan.

"Stajnjak nije samo tradicionalan izbor naših starih, već ključni saveznik modernog poljoprivrednika u vrijeme sve očiglednijih klimatskih promjena. Pravilnim izborom zrelosti đubriva i njegovim prilagođavanjem tipu zemljišta, bilo da vezujemo nemirne pjeskuše ili otvaramo tešku glinu, direktno utičemo na plodnost, strukturu i vodni bilans njive", ističe ona.

Kako, kada i koji stajnjak rasipati oko voća?

Kako zaključuje, ulaganjem truda i pravilnom njegom stajnjaka zemljište postaje otpornije na sušu, obrada je lakša i jeftinija, a prinosi stabilniji. Ističe i da za svakog domaćina koji gleda u budućnost, povratak ovom kompletnom organskom đubrivu predstavlja najsigurniji put do zdrave zemlje i sigurne zarade.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor