Otrovna žetva: (Ne)skrivena istina o pesticidima koji zagađuju tlo, podzemne vode, zrak i hranu

Kolijevka čovječanstva naziv je lokaliteta u pokrajini Gauteng u Južnoafričkoj Republici (JAR), koji se ubraja među najvažnija nalazišta ljudske prahistorije. Na tom su području otkriveni brojni fosili stari više miliona godina koji pružaju ključne dokaze o evoluciji čovjeka. Zbog svoje iznimne naučne vrijednosti, lokalitet je 1999. godine uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Posebno su poznate špilje u kojima su pronađeni ostaci ranih hominina, odnosno evolucijskih predaka čovjeka. U neposrednoj blizini nalazi se i Maropeng, službeni posjetiteljski centar ovog lokaliteta, koji kroz izložbe i interaktivne prikaze objašnjava historiju čovječanstva i evoluciju života na Zemlji.

Prije samo trideset godina

Južnoafrička Republika još je prije svega tridesetak godina bila država u kojoj je postojao apartheid. Bio je to sistem zakonski propisane rasne segregacije koji je trajao od 1948. do početka 1990-ih. Vlasti su stanovništvo dijelile prema rasnoj pripadnosti, pri čemu je većinskom crnom stanovništvu bilo uskraćeno političko učešće te su im bila ograničena prava na slobodu kretanja, pristup obrazovanju i zapošljavanju. Riječ je o ekstremno brutalnom sistemu državnog rasizma koji je desetljećima održavao duboku rasnu nejednakost i strogu društvenu podjelu.

Prvi demokratski izbori na kojima su mogli glasati svi građani održani su 1994. godine, a predsjednik države postao je Nelson Mandela. Trideset godina kasnije, situacija ne izgleda dobro. Danas JAR ima jednu od najviših stopa ubistava na svijetu, s prosječno oko 60 ubijenih dnevno. A to je samo jedan od problema s kojim se susreće ova zemlja.

Dokumentarni film "Otrovna žetva: skrivena istina o pesticidima" (Toxic Harvest: The Hidden Truth About Pesticides) iz 2025. godine, rediteljice Andréje Geme bavi se jednom od najkontroverznijih tema savremene poljoprivrede - upotrebom opasnih pesticida u Južnoj Africi i njihovim posljedicama za zdravlje ljudi, okoliš i prehrambeni sistem.

Film prati živote poljoprivrednih radnika koji svakodnevno dolaze u kontakt s pesticidima na farmama Južne Afrike. Kroz njihove priče prikazuju se zdravstveni problemi, nesigurni radni uvjeti i osjećaj nemoći pred sistemom koji, prema autorima filma, stavlja profit ispred zdravlja ljudi.

Visoko opasni pesticidi

Glavna tvrdnja filma jest da takozvani "visoko opasni pesticidi" uzrokuju ozbiljne zdravstvene i okolišne posljedice. Autori tvrde da te hemikalije zagađuju tlo, podzemne vode, zrak i prehrambeni lanac te da se njihovi učinci osjećaju daleko izvan granica poljoprivrednih gazdinstava na kojima se koriste. Posebna pažnja posvećena je pitanju radnika koji su izloženi pesticidima tokom prskanja usjeva, često bez odgovarajuće zaštitne opreme ili medicinskog nadzora.

Naime, prema podacima Južnoafričkog nacionalnog instituta za zdravlje na radu, u zemlji je registrirano oko 9.000 pesticidnih proizvoda. Između 2019. i 2023. Južna Afrika uvezla je pesticide u vrijednosti od 38 milijardi randa (oko 2 milijarde €), a izvezla oko 15 milijardi randa (oko 750 miliona €), uglavnom u zemlje SADC-a poput Zambije i Zimbabvea. Najveći dobavljač bila je Kina s oko 12 milijardi randa (630 miliona eura.) uz Belgiju, Njemačku i SAD kao sljedeće važne izvoznike.

Državna regulativa je i dalje zastarjela jer se temelji na zakonu doba apartheida iz 1947. godine, bez prilagodbe savremenim naučnim spoznajama. U zemlji je i dalje dopušteno korištenje 192 izrazito opasna pesticida (HHP), od kojih je oko trećine zabranjeno u Evropskoj uniji, a poljoprivredni radnici su stalno izloženi riziku zbog nedostatka zaštite i edukacije.

Film također problematizira međunarodnu trgovinu pesticidima. Jedna od glavnih teza jest da se određeni pesticidi koji su zabranjeni ili strogo ograničeni u Evropskoj uniji i drugim razvijenim državama i dalje izvoze u zemlje globalnog juga, uključujući Južnu Afriku. Prema autorima, takva praksa predstavlja oblik dvostrukih standarda u kojem se zdravstveni i okolišni rizici prebacuju na siromašnije zemlje.

Upornost - može li poljoprivreda preživjeti masovni turizam?

Velike agro-hemijske kompanije, preciznije njih četiri, kontroliraju oko dvije trećine svjetskog tržišta pesticida. Prema navodima autora, čak 60 posto prodaje njihovih izrazito opasnih pesticida ostvaruje se na tržištima u razvoju, uključujući Južnu Afriku.

Kritika industrijskog modela proizvodnje hrane

Film tvrdi da te kompanije koriste prednosti slabije regulative, nedovoljne edukacije o opasnostima pesticida i ograničenog pristupa zaštitnoj opremi u zemljama globalnog juga, stavljajući profit ispred zdravlja ljudi i zaštite okoliša.

Rediteljica Andréa Gema već se ranije bavila sličnim temama. Njen prethodni film The Last Seed istraživao je pitanje sjemena, prava farmera i korporativne kontrole nad poljoprivredom u Africi. Ovaj film nastavlja taj interes za odnos između poljoprivrede, moći velikih korporacija i prava lokalnih zajednica. U tom smislu film nije samo priča o pesticidima nego i šira kritika industrijskog modela proizvodnje hrane.