Ne razgrađuju se i ulaze u lanac hrane: Šta poljoprivrednici moraju znati o vječnim hemikalijama?

Zamislite sasvim obično jutro - tuširate se, oblačite, pripremate jaja za doručak... znate li da ste u tih pola sata došli kontakt s čitavim nizom hemikalija koje imaju štetan učinak na naše zdravlje?

Riječ je o PFAS-ovima, ili kako ih u narodu zovemo - vječnim hemikalijama. To su industrijski spojevi koje se koriste u cijelom nizu proizvoda koje svakodnevno koristimo. Odolijevaju toplini, vodi i masnoći - ali upravo ta postojanost razlog je za zabrinutost.

Naime, teško se razgrađuju i nakupljaju se u okolišu, hrani i ljudskom tijelu. Nađeni su i u majčinom mlijeku. Ima ih na hiljade, 600-tinjak ih je u primjeni tokom posljednjih 40 godina, ali vrlo mali broj PFAS-ova je do danas istražen.

Kako dolaze u naš organizam, koje zdravstvene rizike mogu uzrokovati, te što regulatori poduzimaju da ograniče ili spriječe njihovu uporabu – saznali smo na zanimljivoj panel raspravi koja se odvila na konferenciji FoodCoolTour u Osijeku u organizaciji Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH).

Koje bolesti uzrokuju vječne hemikalije?

Stučnjaci su složni, vječne hemikalije nalaze se posvuda - od tla, preko biljaka, od najmanjih životinja do predatora koji imaju najveće koncentracije tih hemijalija, poput delfina, medvjeda, vidre.

Presjek bolesti kojima ljudi mogu biti izloženi, dala je Nina Bilandžić, voditeljica Laboratorija za određivanje rezidua pri Hrvatskom veterinarskom institutu.

"PFAS-ovi zazivaju bolesti poput raka i niz metaboličkih poremećaja, utječu na smanjivanje antitijela prilikom vakcinacije kod djece, umanjuju odgovor antitijela u Covid-u. Uzrokuju poremećaj štitne žlijezde, izazivaju bolesti jetre i bubrega, kardiovaskularne bolesti, utječu na povećanje kolesterola u krvi" iznijela je Bilandžić.

Ono što je jako loše, nastavlja ona, je da tinejdžeri u Evropi u visokom postotku imaju povišeni krvni pritisak.

"U Švedskoj i Francuskoj 20 posto tinejdžera ima u krvi ove spojeve, a koji se tamo zadržavaju i do pet godina. Oni su u organizmu, kruže..." istaknula je ova naučnica.

Najveće koncentracije našli u ribama

Evropska agencija za sigurnost hrane (EFSA) je nakon opširnog istraživanja sa 70.000 rezultata za 17 ovakvih spojeva, utvrdila da je s samo četiri spoja: PFOS, PFOA, PFNA i PFHxS - izloženo gotovo 50 posto stanovništva.

"Najviše ih je bilo u ribama i ribljim proizvodima, jajima, te mesu i iznutricama, a najveće koncentracije su nađene u iznutricama divljači i njihovom mesu. To su životinje koje su izložene okolišu i često jedu na smetlištima. Nađene su i u iznutricama farmskih životinja, te u jajima" iznijela je Bilandžić.

Jaja s dvorišta 20 puta opasnija

Analizirali su sve grupe hrane životinjskog porijekla za koji je EU propisala maksimalne dozvoljene vrijednosti. Prikupili su 5.000 uzoraka, a ribe su bile zastupljene u najvećoj mjeri.

"Preliminarni rezultati su pokazali da skuša i brancin imaju ispod 0,1 mikrograma PFAS-a po kilogramu. Trlja ima čak 2 mikograma po kg. Veličina ribe ne utječe na koncentraciju nađenih hemikalija", kaže Nina Bilandžić.

Utvrdili su i da jaja s dvorišta imaju i 20 puta veću koncentracije PFOS-a od onih iz komercijalnog uzgoja.

"Kavezna jaja su imala 0,11 mikrograma po kilogramu, a ona kućne proizvodnje 0,23. Kada pogledamo ukupne rezultate svega 2,2 posto bilo je iznad propisanih maksimalnih granica za PFOS, a to je 1 mikrogram po kilogramu", navodi ova naučna savjetnica.

Nije sve baš tako crno

Istraživanja pokazuju da su ljudi upoznati s temama poput mikroplastike u hrani, otpornosti na antibiotike, GMO-evima, pa čak i e-cigaretama. PFAS-ovi su još uvijek poprilično nepoznati široj javnosti.

Nanoplastika pronađena u tkivima goveda i svinja - šta to znači za potrošače?

Prema istraživanjma Njemačkog instituta za procjenu rizika (BfR) 36 posto građana je čulo za vječne hemikalije, posebno u industrijskim regijama.

“Ljudi nas pitaju hoće li dobiti rak ili neku drugu bolest, jer smo stalno izloženi PFAS-ima, ali imam dobre vijesti - nivoi tih hemikalija u krvi značajno su pali u poređenju s 1990-ima. Kad uporedimo neke ključne PFAS-ove, imamo samo 10 do 30 posto nivoa koje smo imali 90-ih. Dakle, postojeće regulacije djeluju”, kaže Suzan Fiack iz BfR-a.

Ono što je važno komunicirati prema javnosti je razliku između opasnosti i rizika.

“Opasnost je da supstanca može potencijalno štetiti – ima potencijal uzrokovati rak, na primjer, ali da zaista dođe do raka ovisi o izloženosti – a to je ono što zovemo rizikom. Moramo uzeti u obzir koliko dugo ste bili izloženi nekoj supstanci, kao što bi Paracelsus rekao: 'Doza čini otrov'", zaključila je Fiack.