Klimatske promjene utječu i na sadržaj humusa u tlu. Kako ga zadržati?

Prema nekim predviđanjima poljoprivreda je sektor koji će pretrpjeti najveće štete od posljedica klimatskih promjena. U novonastalim uvjetima kojima se svi neizbježno moramo prilagoditi, parametri otpornosti poljoprivredne proizvodnje dodatno dobivaju na cijeni. Koja je važnost plodnosti tla i kako je očuvati u ovim novim konstelacijama pitali smo dr.sc. Daniela Rašića, rukovoditelja Odjela za informacijski sistem u Centru za tlo Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH). 

Projekcije povećanja stanovništva uz smanjenje obradivih površina na globalnom nivou pred poljoprivrednike stavljaju rekli bismo nemoguću misiju. Kako dobiti veće prinose iz već iscrpljenog tla? 

Odlučujuću ulogu ima humus. On je zapravo organomineralni kompleksa tla koji se najvećim dijelom sastoji od ostataka biljaka i životinja podložnih kemijskoj, fizikalnoj i mikrobiološkoj razgradnji, nakon koje nastaje. Na osnovu sadržaja ovih organskih tvari u tlu i karaktera humusa određuje se plodnost tla. Humus, naime, značajno utječe na sva svojstva tla, među kojima se ističu struktura, zbijenost, te vodni kapacitet. Tako će se u onima s većim sadržajem humusa povećati i vodni režim, što podrazumijeva bolje usvajanje, zadržavanje i kretanje vode u njemu. Nadalje, takva su tla toplija i imaju više zraka te povećani kationski izmjenjivački kompleks. To pak znači da čestice tla adsorbiraju katione najvažnijih elemenata i izmjenjuju ih s kationima iz otopine tla i na taj ih način čine lako pristupačnima za biljke. U konačnici, njegov najznačajniji aspekt je da je izvor biljnih hraniva koja omogućuju nesmetan daljnji rast i razvoj biljaka. Kad podvučemo crtu, jasno je da su tla s više humusa - plodnija. 

Analizom tla do optimalne gnojidbe

Poljoprivredna proizvodnja je vrlo ranjiva na klimatske promjene. Ostavljaju li klimatske promjene posljedice i na plodnost tla? Kako utječu na sadržaj humusa?

Sve duža i češća sušna razdoblja, pojava vrlo visokih temperaturnih ekstrema kao i sve veća ugroženost poljoprivrednih kultura od toplinskog stresa, sve kasnijih pojava mraza tijekom posljednjih desetljeća jasan su signal da je trebalo početi s provedbom mjera prilagodbe

Postojeća istraživanja ukazuju na vrlo intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju koja u kombinaciji s klimatskim promjenama pokazuje simptome učestalog manjka vode, temperaturnih šokova za biljku, te smanjenja prinosa zbog abiotskih stresova. U takvim klimatskim uvjetima, primjena teške mehanizacije, smanjenje organske gnojidbe, smanjenje unosa žetvenih ostataka i nedostatak pokrovnog usjeva dovodi do degradacije tla i smanjena humusa u njemu.

Stručnjaci i naučnici koji se bave pitanjem plodnosti tla preporučuju moguća rješenja poznata i kao dobre poljoprivredne prakse, na koje su mnogi proizvođači "zaboravili", pa podsjećanja nikad dosta. Koje su to mjere kojima se može popraviti tlo? 

Mjere popravka trebaju sadržavati širok plodored u proizvodnji, provedbu obavezne organske gnojidbe, provedbu zelene gnojidbe, optimalno korištenje mehanizacije primjereno agrotehničkim uvjetima.

Optimizacija organske i mineralne gnojidbe kao odgovor na klimatske promjene

Nadalje, racionalnu i optimalnu gnojidbu usjeva prema preporuci gnojidbe na osnovu provedene analize tla. I na kraju, ne ostaviti tlo golo nakon žetve, u svakom mogućem trenutku osigurati pokrovni usjev na parcelama. 

Klimatske promjene su već prisutne i prilagodbe su neminovne, međutim za detektiranje parametara i provedbu učinkovitih mjera potrebno je multidisciplinarno razumijevanje problema. Buduća poljoprivredna proizvodnja bit će teže održiva bez navodnjavanja. A ova agrotehnička mjera, zahtijeva dublju analizu fizikalnih svojstava tla, tako da će biti potrebno pratiti i ove parametre.

Nadalje, nužno je smanjiti stakleničke plinove te pomoću poljoprivrede riješiti sekvestraciju ugljika u tlo kao i biljni materijal koji može biti ključan alat za njihovo smanjenje. 

Poljoprivredna djelatnost izvor je stakleničkih plinova, ali i njihov ponor, posebno pohranom ugljika u organskim tvarima u tlu i u biomasi. Daljnjim istraživanjem potrebno je utvrditi ne samo sadržaj humusa u tlu već i njegov karakter kao i mogući rezervoar ugljika u budućnosti.