Kesten kao neizostavan dio historije, ekonomije i kulturne baštine

Prije nego što je postao jesenja poslastica, pitomi kesten (Castanea sativa) u dijelovima Evrope bio je važna osnovna namirnica. Sušio se, mljeo u brašno i koristio za pripremu brašna, kaša i drugih jela. Na Korzici je imao toliko važnu ulogu u prehrani da je kestenovo brašno bilo poznato kao hrana siromašnih.

Američki kesten nekoć je bio jedno od dominantnih stabala istočnih šuma SAD-a. Početkom 20. stoljeća gljivična bolest, poznata kao rak kore kestena (Cryphonectria parasitica), počela je uništavati stabla. Procjenjuje se da su tokom sljedećih desetljeća stradale milijarde stabala. Bolest je stigla s uvezenim azijskim kestenima, koji su razvili veću otpornost na patogen.

Pitomi kesten može narasti do približno 30 metara, a pojedina stabla mogu živjeti stotinama godina. Kew Gardens ima primjerak koji se smatra jednim od najstarijih stabala u vrtu, vjerovatno posađen krajem 17. ili početkom 18. stoljeća.

Međunarodni istraživački tim

Međunarodno društvo za hortikulturnu nauku (ISHS) objavilo je u okviru svoje ugledne serije Scripta Horticulturae (broj 9) opsežnu naučno-stručnu publikaciju pod naslovom "Tragovima kestena (Castanea spp.) - uzgoj i kultura, folklor i historija, tradicija i upotreba" (Following Chestnut Footprints (Castanea spp.) – Cultivation and Culture, Folklore and History, Traditions and Uses) objavljenu 2009. godine.

Riječ je o dvojezičnoj monografiji na engleskom i italijanskom jeziku koja objedinjuje botanička, poljoprivredno-šumarska, historijska i etnološka istraživanja roda kestena (Castanea) širom svijeta. Nastala je višegodišnjim radom međunarodne mreže naučnika i stručnjaka s ciljem dokumentiranja bogate, ali često zanemarene baštine stabla koje je stoljećima prehranjivalo i oblikovalo ruralne zajednice Evrope, Azije i Amerike.

Glavnu uredničku ulogu u izradi ovog izdanja potpisuje dr. Damiano Avanzato iz Istraživačkog centra za voćarstvo (CRA) u Rimu, ujedno i predsjedavajući ISHS Sekcije za orašasto voće i mediteransku klimu. Monografija je realizirana u suradnji s nizom vodećih međunarodnih organizacija, među kojima se ističu Bioversity International iz Rima, Pokrajinska uprava Cuneo te talijansko poduzeće Nunziata Tecnologie Agroalimentari.

Da je riječ o posve globalnom pothvatu svjedoči popis autora koji su izradili nacionalne analize za 28 zemalja i regija sa svih kontinenata. Među njima se nalaze vodeći svjetski agronomski i šumarski stručnjaci, dok su u izradi poglavlja posvećenog Bosni i Hercegovini učestvovali domaći naučnici.

Četiri pogleda na bogatu baštinu

Monografija je organizirana prema jedinstvenom modelu prikaza pojedinih zemalja, što omogućuje poređenje uloge kestena u različitim dijelovima svijeta. Svaka analiza obuhvata četiri cjeline.

Prva donosi historijski pregled porijekla i širenja kestena, oslanjajući se na arheološke nalaze, istraživanja peludi i antičke zapise. Posebno se ističe uloga Grka i Rimljana u širenju uzgoja, ali i mjesto kestena u narodnim vjerovanjima, mitologiji, migracijama i prehrani stanovništva u kriznim razdobljima. Druga obrađuje vrste i njihovu rasprostranjenost, od evropskog pitomog do kineskog, japanskog i američkog kestena. Opisuje uvjete njihova rasta, prirodne šume i nasade, genetsku raznolikost, lokalne kultivare te razvoj otpornih hibrida.

Šta je bilo prvo - poljoprivreda ili pivo?

Treća donosi ekonomske i tehničke podatke o proizvodnji, prinosima i izvozu po državama, tradicionalnim i savremenim načinima uzgoja, razmnožavanju, kalemljenju i upravljanju šumama i voćnjacima. Obrađuje i glavne prijetnje kestenovim sastojinama, uključujući rak kore kestena (Cryphonectria parasitica), tintnu bolest kestena (Phytophthora cambivora) i kestenovu osicu šiškaricu (Dryocosmus kuriphilus), kao i istraživanja usmjerena na biološku zaštitu i očuvanje šuma.

Četvrta istražuje prehrambenu, ekonomsku i kulturnu upotrebu kestena. Opisuje njegovu historijsku ulogu "stabla hljeba", sušenje plodova, proizvodnju brašna, poslastica i kestenovog meda, ali i upotrebu izdržljivog drva u bačvarstvu, graditeljstvu, izradi vinogradarskih kolaca i proizvodnji tanina. Prikaz zaokružuju narodni običaji, jesenje manifestacije te motivi kestena u književnosti, likovnoj umjetnosti i filateliji.

Ekonomski važna šumska vrsta

Poglavlje o Bosni i Hercegovini obrađuje pitomi kesten (Castanea sativa), rasprostranjen na oko 36.000 hektara, uglavnom u državnim šumama. Prema knjizi, Rimljani su ga donijeli na područje Srebrenice i Neretve kao važnu prehrambenu namirnicu. Izdvojena su tri glavna područja njegova rasta, a najbogatije prirodnim kestenovim šumama je Unsko-sanski kanton. U selu Roščići kod Cazina nalazi se stablo staro oko 300 godina, visoko 40 metara, s promjerom debla od 11,5 metara.

Budući da kesten u BiH uglavnom raste samoniklo, plodovi su manji, težine do 7 grama. Zato je 2001. godine u Unsko-sanskom kantonu pokrenuto kalemljenje italijanskih marona na domaće podloge radi povećanja prinosa i kvaliteta. Osim prehrambene i pčelarske vrijednosti, kestenovo drvo, koje sadrži oko 10 % tanina, koristi se u industriji tanina, ebanistici, proizvodnji papira i bačvarstvu.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor