Kako klimatske krize mijenjaju Australiju - prirodu, poljoprivredu i život ljudi

Ako ste ikada razgovarali s nekim ko živi ili je bio u Australiji, sigurno ste čuli riječ surova. Osim što tamo imam porodicu, na prijašnjem poslu razgovarao sam i sa Sinišom Babićem, biciklističkim ultramaratoncem koji je taj kontinent dvaput prešao na dva točka. "Surova" je bila riječ koja se najčešće pojavljivala u našem razgovoru. Ipak, fotografije koje mi je pokazao s putovanja bile su prekrasne.

Svi oni govore kako mnogi dijelovi Australije imaju ekstremne klimatske uvjete - od dugotrajnih suša do izrazito visokih temperatura. Uz to, priroda zna biti nepredvidiva, a prisutnost opasnih životinja dodatno pojačava dojam opasnog okruženja. Velike udaljenosti između gradova i naselja stvaraju osjećaj izoliranosti i težine svakodnevnog života.

Dvije ograde koje život znače

Dingo ograda (Dingo Fence) jedna je od najdužih na svijetu, izgrađena u Australiji kako bi spriječila prolazak dinga, divljih australskih pasa, u južne dijelove zemlje gdje je razvijena intenzivna stočarska proizvodnja, posebno uzgoj ovaca.

Ograda je duga oko 5.600 kilometara, a proteže se kroz više saveznih država, uključujući Queensland, Novi Južni Wales i Južnu Australiju. Gradnja je započela krajem 19. stoljeća, a većina sistemy dovršena je sredinom 20. stoljeća. Riječ je o složenom sistemu barijera koji se stalno održava zbog svoje ogromne dužine i prolaska kroz izrazito sušna i udaljena područja.

Njena glavna svrha je zaštita ovaca od predatora, ali ona ima i širi utjecaj na okoliš jer mijenja kretanje životinja i lokalne ekosisteme. Zbog toga je važna i s ekološkog i s ekonomskog aspekta - pomaže stočarstvu, ali istovremeno utječe na prirodnu ravnotežu.

S druge strane, Australci imaju i Ogradu protiv zečeva (Rabbit-Proof Fence) u zapadnoj Australiji, koja je izgrađena kako bi se spriječilo širenje kunića. Naime, nakon njihova unošenja iz Evrope u 18. stoljeću, kunići su postali veliki ekološki problem jer su se vrlo brzo razmnožavali i širili kontinentom, uzrokujući značajne štete.

Iako nije u potpunosti zaustavila njihovo širenje, imala je značajan utjecaj u ranim pokušajima kontrole invazivnih vrsta. Ograda je također ušla u kulturu i historiju, dijelom zahvaljujući knjizi Doris Pilkington "Slijedi ogradu protiv zečeva", koja je kasnije ekranizirana i prikazuje sudbinu tri aboridžinske djevojčice (Molly, Daisy i Gracie) koje su prisilno odvedene od svojih porodica u sklopu državne politike asimilacije poznate kao "Ukradene generacije".

Dakle, kada kažemo surova. Stvarno mislim surova.

Ektremni uvjeti

Dugometražni dokumentarac "Australska pustinjska kriza: požari, poplave i invazije divljih životinja" (Australia’s Desert Crisis: Fire, Floods, and Feral Invasions) režirali su Thierry Berrod, Paul-Aurélien Combre, Pierre-François Gaudry i Quincy Russell.

Film se bavi ekološkim i klimatskim krizama australskog kontinenta, s naglaskom na ekstremne uvjete u unutrašnjosti zemlje te njihov utjecaj na prirodu, poljoprivredu i život ljudi. Istražuje tri međusobno povezane teme koje oblikuju australskog zaleđa: velike požare, klimatske ekstreme u obliku suša i poplava te problem invazivnih i feralnih životinja.

Prvi dio fokusira se na sve češće i razornije požare koji uništavaju velike površine šuma i ruralnih područja. Naglašava se kako klimatske promjene i dugotrajne suše povećavaju njihovu učestalost i intenzitet. Požari se prikazuju ne samo kao prirodna pojava, nego i kao posljedica dugoročnog narušavanja ekološke ravnoteže i promjena u upravljanju zemljištem.

Crno-bijela razglednica o tradiciji, ljubavi prema stočarstvu, posebno konjima, i nestajućem svijetu

Drugi segment bavi se ekstremnim vremenskim kontrastima karakterističnima za australsku unutrašnjost, gdje se izmjenjuju dugotrajne suše i nagle poplave. Takvi uvjeti stvaraju velike poteškoće za poljoprivredu, stočarstvo i održivost ruralnih zajednica, jer zemlja često prelazi iz potpunog isušivanja u razorne poplave koje uništavaju infrastrukturu i usjeve.

Treći dio dokumentarca posvećen je feralnim i invazivnim životinjama poput zečeva, divljih mačaka, lisica i deva, koje su u Australiju unesene ljudskim djelovanjem i kasnije se nekontrolirano proširile.

Novi pristupi upravljanja prirodom

Danas sve te vrste predstavljaju ozbiljan ekološki problem jer narušavaju ravnotežu autohtonih ekosistema, ugrožavaju domaće vrste i nanose velike štete poljoprivredi. Film ističe da su invazivne vrste jedan od ključnih faktora degradacije tla i gubitka biološke raznolikosti u mnogim dijelovima Australije.

Požari, suše, poplave i invazivne vrste nisu prikazani kao odvojeni problemi, nego kao dijelovi istog sistema koji zajedno oblikuju savremeni australski okoliš. Također naglašava potrebu za novim pristupima upravljanju prirodom, uključujući naučne metode, ali i znanja autohtonih zajednica koje imaju dugogodišnje iskustvo u kontroli požara i održavanju ravnoteže u krajoliku.