Skladište karbona i susprtat koji nam obezbjeđuje snabdijevanje hrane je degradirano. Šta možemo učiniti za spas zemljišnog sloja?
Zemlja je resurs čiji značaj nam još uvijek nije u potpunosti jasan, a skladište je velike količine karbona i od nje zavisi proizvodnja naše hrane. Ona je živi omotač planete, izuzetno bogat raznovrsnim mikroorganizmima koji mogu usporiti globalno zagrijavanje.
Jane Zelikova, naučnica o klimatskim promjenama, je tokom predavanja TED konferenciji pozvala na primjenu poljoprivrednih praksi koje štite tlo uzgajanjem usjeva prilagođenih klimi i koji ne narušavaju živi svijet mikroba.
Zelikova navodi da je zemljišni sloj debeo samo nekoliko metara, ali od njega zavisi cjelokupan život i sva poljoprivreda. Ono pomaže u zaštiti našeg snabdijevanja hranom, čisti vodu, jača naš imunološki sistem i izvor je mnogi materija koje nas liječe. Bez tog živog supstrat čovječanstvo ne bi postojalo.
Živo je tlo osnova poljoprivredne proizvodnje i zdravlja biljke
Potrebne su stotine i hiljade godina da se formira razgradnjom stijena, biljaka i životinja. U tom procesu dolazi do akumulacije milijardi tona karbona, dva do tri puta više nego u atmosferi.
U saradnji biljaka, zemljišta, vode i Sunca odvija se proces fotosinteze i stvaraju se šećeri. Biljke se raspadaju i završavaju u zemlji, a ciklus se nastavlja. Na kraju se razgrađuju mikrobi, a karbon iz njih se lijepi za čestice zemljišta, stvarajući ono što nazivamo grudvicama ili agregatima tla. Tako ono ostaje zaštićeno od daljeg raspadanja. Većina izolovanog karbona su mrtvi mikroorganizmi ili mikrobna nekromasa, koja ostaje neizmijenjena decenijama i milenijumima.
No, milijarde tona karbona smo izgubili iz zemljišta u posljednjih 12.000 godina, kada je započela poljoprivredna revolucija, pretvarajući travnjake i šume u plodna polja i pašnjake, te se gradili gradovi i putevi. Otkrićem i upotrebom pluga smo narušili stabilnost agregata i izazvali razgradnju. Gubimo tlo pod našim nogama nevjerovatnom brzinom, a najbrže njegovu plodnost. Biće sve teže prehraniti rastući broj ljudi koji stvara veliki pritisak na već smanjene resurse.
Ne postoji mašina koja može obnoviti ono što smo uništili, navodi Zelikova te ističe kako život i opstanak tla zavisi od raznolikosti i brojnosti mikroorganizama.
Navodi kako je holandski naučnik, Antoni van Leeuwenhoek, uočio sićušne organizme pod svojim mikroskopom prije otprilike 350 godina. Tehnološki razvoj nam je omogućio da saznamo o čemu se radi i da ih bolje upoznamo.
Tako jedna kašičica zemlje sadrži milijarde sićušnih organizama koji su pokretači prirodnog ciklusa karbona. Zahvaljujući njima iz organske materije nastaju složene molekule koje akumuliraju ovaj element.
Što ga je više, to poljoprivredna polja mogu zadržati više vode i hranjivih materija, izgrađujući otpornost i bolje prilagođavanje na klimatske promjene. Manje oranja i bolja pokrivenost biljnim pokrivačem mogu preokrenuti procese degradacije i poboljšaće očuvanje i ponovno stvaranje.
Raznolikost biljnog prekrivača ima veliku ulogu, jer podržavaju različite mikrobne zajednice koje su neophodne za skladištenje ovog elementa i ublažavanje klimatskih promjena.
Danas su zdrava zemljišta od izuzetne važnosti, zbog toga je bitna saradnja s poljoprivrednicima da imaju konzistentnije i održivije poljoprivredne prakse koje mogu izdržati uspone i padove promjenjive klime.
What's the dirt on soil? ?
— TED Talks (@TEDTalks) June 30, 2022
Let us help you get to the bottom of it: https://t.co/mkioQhvuCw
Zelikova kaže da postoje tri jednostavne stvari koje možemo učiniti. Moramo zaštititi naše tlo i karbon koji već sadrži, uzgajati raznolike usjeve prilagođene klimi i pustiti mikrobe da neometano rade svoj posao.
U cilju njihovog sprovođenja neophodno je pratiti i mjeriti klimatski napredak, razvijati sorte koje su otpornije na klimatske promjene, koje imaju dublje korijenje kako bi crpilo karbon iz dubljih slojeva.
Tagovi
Autorica
