Holodomor: Glad koja je odnijela milione života i zauvijek promijenila Ukrajinu

Godine 1932. i 1933. sovjetska Ukrajina postala je poprište jedne od najvećih humanitarnih katastrofa 20. stoljeća. Glad poznata kao Holodomor, što u prijevodu znači "ubijanje glađu", odnijela je milione života i ostavila duboke posljedice na ukrajinsko društvo, demografiju i nacionalni identitet.

Danas se smatra jednom od najmračnijih epizoda sovjetske historije, a među historičarima postoji široko slaganje da nije bila posljedica prirodne nepogode, nego političkih odluka sovjetskog režima pod vodstvom Josifa Staljina.

Početkom 1930-ih Sovjetski Savez provodio je agresivnu politiku kolektivizacije poljoprivrede. Privatna gazdinstva ukidana su i uključivana u državne ili kolektivne farme, dok su seljaci bili prisiljeni predavati velike količine žita državi. Ukrajina, kao jedna od najplodnijih poljoprivrednih regija Evrope, našla se u fokusu te politike.

Glad koja je zahvatila cijelu zemlju

Država je nametnula iznimno visoke kvote za otkup žita, često neovisno o stvarnim prinosima i stanju na terenu. Kada sela nisu mogla ispuniti zadane norme, vlasti su odgovarale represivnim mjerama: oduzimanjem hrane, stoke i sjemena, pretragama kuća te kažnjavanjem lokalnog stanovništva.

Tokom 1932. situacija se ubrzano pogoršavala. Mnoge porodice ostale su bez ikakvih zaliha hrane, a vlasti su nastavile s rekvizicijama uprkos očitim znakovima gladi. Istovremeno e stanovništvu pogođenih područja ograničeno kretanje kako ljudi ne bi mogli napustiti sela i potražiti hranu u drugim dijelovima zemlje. Brojna sela stavljena su na takozvane crne liste, što je značilo dodatne sankcije, zabranu trgovine i potpunu izolaciju.

Vrhunac tragedije nastupio je tokom proljeća 1933. godine. Glad je poprimila razmjere masovne katastrofe. Ljudi su umirali u svojim domovima, na ulicama gradova i uz prometnice. Bilježeni su slučajevi pothranjenosti, epidemija povezanih s glađu, napuštene djece te čak i kanibalizma, što potvrđuju sačuvani policijski i administrativni dokumenti iz tog razdoblja. U mnogim područjima čitava su sela gotovo nestala.

Koliko je ljudi umrlo tokom Holodomora i danas je predmet istraživanja. Zbog prikrivanja podataka, uništavanja dokumentacije i nepouzdanih sovjetskih statistika nije moguće utvrditi potpuno precizan broj žrtava.

Genocid ili posljedica brutalne politike?

Većina savremenih demografskih istraživanja procjenjuje da je u Ukrajini umrlo oko 3,5 do 5 miliona ljudi, dok neke procjene navode i veće brojke. Mnogi istraživači smatraju da je približno 3,9 miliona Ukrajinaca direktno umrlo od posljedica gladi, uz stotine hiljada nerođene djece zbog drastičnog pada nataliteta.

Posebno kontraverzno pitanje odnosi se na namjeru sovjetskog vodstva. Dok nema spora oko toga da je glad bila posljedica državne politike, historičari se razlikuju u tumačenju je li cilj bio fizičko uništenje Ukrajinaca kao naroda. Značajan broj istraživača smatra da je riječ o genocidu, ističući da su represivne mjere bile posebno usmjerene na Ukrajinu te da je glad bila praćena sistemskim obračunom s ukrajinskom kulturom, inteligencijom, crkvenim institucijama i političkim životom.

Wojciechowski: Rusija koristi glad kao metodu agresije

Drugi historičari naglašavaju da je velika glad istovremeno pogodila i druge dijelove Sovjetskog Saveza, uključujući Rusiju i Kazahstan, te smatraju da je primarni cilj režima bio slamanje seljačkog otpora i osiguravanje potpune kontrole nad poljoprivredom. Ipak, obje strane uglavnom se slažu da katastrofa nije bila prirodna, nego rezultat ljudskih odluka i djelovanja države.

Paralelno s glađu, sovjetske vlasti provodile su široku kampanju protiv ukrajinskog nacionalnog pokreta. Brojni književnici, naučnici, kulturni djelatnici i vjerski vođe bili su uhapšeni, prognani ili pogubljeni. Politika koja je prethodno poticala razvoj ukrajinskog jezika i kulture naglo je zaustavljena, a uslijedila je pojačana rusifikacija. Mnogi historičari upravo zato Holodomor promatraju ne samo kao ekonomsku i humanitarnu katastrofu nego i kao udar na temelje ukrajinskog nacionalnog identiteta.

Jedna od najvećih tragedija evropske historije 20. stoljeća

Sovjetski Savez decenijama je poricao razmjere tragedije. Glad se nije smjela javno spominjati, a službena propaganda tvrdila je da nema nikakve katastrofe. Stranim novinarima pristup pogođenim područjima bio je ograničen, dok su pojedini dopisnici sa Zapada umanjivali ili negirali izvještaje o masovnom umiranju. Tek krajem 1980-ih, u razdoblju perestrojke, sovjetske su vlasti počele priznavati da se tokom 1932. i 1933. dogodila velika glad.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza otvoreni su brojni arhivi koji su omogućili detaljnije proučavanje događaja. Danas mnoge države službeno priznaju Holodomor kao genocid nad ukrajinskim narodom, dok druge koriste formulacije poput zločina protiv čovječnosti ili masovne umjetno izazvane gladi.

Bez obzira na pravnu kvalifikaciju, među historičarima postoji širok konsenzus da je riječ o jednoj od najvećih tragedija evropske historije 20. stoljeća, u kojoj su milioni ljudi umrli zbog politike režima koji je raspolagao dovoljnim količinama hrane, ali ju nije dopustio onima kojima je bila najpotrebnija.

Više od devedeset godina nakon događaja, Holodomor ostaje simbol stradanja, represije i opasnosti koju može proizvesti apsolutna politička moć. U kolektivnom sjećanju Ukrajine on predstavlja ne samo tragediju gladi nego i borbu za očuvanje nacionalnog identiteta pred pokušajima političkog i kulturnog potčinjavanja.