Pad temperature, kao i sočne, tek iznikle biljke, navode glodare na masovnu migraciju, ali i pojačanu ishranu kako bi uspješno prezimjele. Situaciju dodatno pogoršavaju vremenski uslovi koji posljednjih godina naročito doprinose njihovom prenamnožavanju.
U periodu kasne jeseni, onda kada se završava ubiranje kukuruza i povrća na otvorenom polju, a počinje sjetva i nicanje ozimih ratarskih kultura, aktivnost poljskih miševa i voluharica postaje znatno intenzivnija nego inače. Pad temperature, kao i sočne, tek iznikle biljke, navode ove štetočine na masovnu migraciju, ali i pojačanu ishranu kako bi uspješno prezimjele.
Situaciju dodatno pogoršavaju vremenski uslovi koji posljednjih godina naročito doprinose njihovom prenamnožavanju. Naime, suh period, bez padavina dovodi do najezde miševa koji ishranom i kopanjem mreže kanala mogu da naprave stopostotne štete poljoprivrednim usjevima i zemljištu.
Poljski miš se hrani sjemenima, bobicama, korijenjem i drugim dijelovima biljaka. Tokom ljetnih mjeseci vrlo često jede puževe, insekte, ali i crve. Karakterističan je po tome što zalihe hrane za zimu skladišti u iskopanim, podzemnim kanalima. Brzo trči, dobro skače i pliva, što mu pruža značajnu prednost u preživljavanju. Najveće štete pričinjava u usjevima strnih žita, okopavina i u lucerištima.
Brojnost miševa je naročito značajna u vrijeme sjetve, nicanja i u fazi bokorenja strnih žita, kada mogu da naprave ozbiljne štete i potpuno unište usjev. Sa druge strane, lucerišta su idealna staništa ovim štetočinama, jer se zemljište tu ne obrađuje, pa nema opasnosti od uništavanja aktivnih rupa.
Poljske voluharice su slične miševima, a karakteristične su po tome što grade podzemne tunele, takozvane piste. Hrane se povrćem, kao i sjemenima biljaka, pa čak i korom drveta. Također, grickajući tek iznikle, mlade biljke, prave takozvane oaze ili prazne krugove. U voćnjacima oštećuju korijenov sistem sadnica.
Veoma rano postaju polno zrele, a bremenitost traje samo 21 dan. Izuzetno visoku stopu reprodukcije dokazuje činjenica da jedna ženka poljske voluharice može da okoti stotinu mladunaca.
Kada je riječ o borbi protiv pomenutih štetočina, najbolje je kombinovati agrotehničke i hemijske mjere.
Jedna od najvažnijih agrotehničkih mjera je duboka obrada zemljišta čime se uništavaju podzemni hodnici i zalihe hrane. Tom prilikom su jedinke primorane da izađu na površinu i lako postaju plijen prirodnim neprijateljima, lisicama i pticama grabljivicama. Postavljanje T - stubova na parcele u visini od dva do tri metra, pticama se, takođet omogućava bolja preglednost i brzo reagovanje.
S obzirom na to da su glavna skrovišta glodarima različite korovske vrste koje rastu oko parcela, potrebno je uništiti ih na vrijeme, kako bi se spriječila njihova migracija u polju. Posebno je važno i zaoravati žetvene ostatke koji osim skloništa glodarima, predstavljaju i izvor hrane.
Međutim, prije nego što se pristupi hemijskim tretmanima, neophodno je odrediti prag štetnosti koji nije isti za svaku kulturu. Kod pšenice je to, na primjer, od 10 do 50 aktivnih rupa po hektaru. U te svrhe se koriste rodenticidi na bazi cink-fosfida, bromadiolona ili kalcijum-karbida u obliku peleta ili žita koji se ubacuju direktno u rupe. Zatim se one zatrpaju zemljom i tako ostave. Nikako ne treba rasturati mamke po površini parcele kako ne bi došlo do trovanja domaćih i drugih životinja.
Ključ uspeha u suzbijanju štetnih glodara leži u blagovremenoj primjeni svih preventivnih, a po potrebi i hemijskih mjera, u cilju smanjenja njihove brojnosti i eventualnih šteta na poljoprivrednim parcelama.
Tagovi
Autorica