Odlukom Ujedinjenih naroda ove se godine 29. septembra prvi put obilježava Međunarodni dan svjesnosti gubitka i bacanja hrane koji nastaje i u proizvodnji, skladištenju, preradi te transportu.
Hoćemo li imati šta jesti - bilo je jedno od glavnih pitanja koja su mnogi postavili u martu, nakon globalnog lockdowna. Pravile su se zalihe hrane, od one koja može trajati godinama do lako i brzo pokvarljive. Stručnjaci su upozoravali da ne pretjerujemo, a i na stranicama Agrokluba smo vas savjetovali šta i kako kupovati, samo da bismo što manje bacali.
Stvaranje zaliha: Znate li koliko koja hrana ima rok trajanja?
No, otpad od hrane nije tema koju je iznjedrila pandemijska 2020-a. O njoj se govori već duže vremena, a odlukom Ujedinjenih naroda ove se godine 29. septembra prvi put obilježava Međunarodni dan svjesnosti gubitka i bacanja hrane.
Odluka se temelji na UN-ovom Programu globalnog razvoja za 2030., posebnoj urgentnoj potrebi da se do 2030. godine smanje velike količine otpada od hrane na globalnom nivou. Naime, cilj je prepoloviti ovu vrstu otpada po stanovniku na maloprodajnom i potrošačkom nivou te smanjiti gubitke u proizvodnji i lancu snabdjevanja.
Naime, jedna trećina hrane koja se godišnje proizvodi u svijetu za prehranu ljudi, što je oko 1,3 milijarde tona, izgubljena ili bačena dok je istovremeno preko 821 milion ljudi hronično pothranjeno. U Europskoj se uniji svake godine baci oko 90 mil. tona hrane, odnosno 173 kilograma po osobi.
U UN-u ističu hitnu potrebu rješavanja problema koji snažno utiče i na klimatske promjene i u krajnjem slučaju ljudski opstanak. Naglašavaju kako je jedan od najvećih izazova 21. vijeka odgovoriti potrebi za hranom rastuće populacije uz istovremeno smanjenje nepovoljnog uticaja njene proizvodnje, ali i kraja njenog životnog ciklusa, na okoliš.
Kako stoji u priopćenju UN-a, proizvodnja hrane osnovni je pokretač globalnih promjena u okolišu jer koristi 25% cjelokupne naseljive površine i crpi 70% svjetske potrošnje pitke vode te je glavni uzročnik prenamjene zemljišta, a rasipanjem i bacanjem svi uloženi resursi, tlo, voda, energija, vrijeme i ljudski rad te novac, propadaju. Time se stvara snažan pritisak na okoliš, jer, znamo, većina bačenoga završi na odlagalištima i time onečišćuje tlo, vodu i zrak.
Loše skladištenje krivo što se oko 14% hrane izgubi od polja do trgovine?
Pored toga, gubitak nastaje i u proizvodnji, skladištenju, preradi i transportu te je karakterističan za zemlje u razvoju. Kada je riječ o bacanju, ono je i rezultat odluka i radnji trgovaca, uslužnog sektora i potrošača te fenomen karakterističan za razvijeni dio svijeta.
Kako bi se postigao cilj potrebno je primjenu ove prakse učiniti održivom, a ne tek kratkog vijeka. Važno je doći i do inovativnih rješenja za suzbijanje gubitka i bacanje te usvojiti održiv pristup prehrambenom sistemu kojim se promoviše sigurnost hrane i prehrana rastućeg svjetskog stanovništva i doprinosi ublažavanju siromaštva, iskorjenjivanju gladi i zdravlju ljudi.
"Obilježavanje Međunarodnog dana svjesnosti gubitka i bacanja hrane može značajno doprinijeti podizanju svijesti o važnosti problema i njegovih mogućih rješenja na svim razinama te promovisati globalne napore i kolektivne akcije s ciljem smanjenja ove vrste otpada", poručuju u UN-u čiji je prioritet edukacija potrošača i aktivnosti usmjerene na podizanje svijesti o važnosti ovoga problema.
Tagovi
Autorica
61
Glasova: 27
Da 44,3%
Glasova: 24
Ne 39,3%
Glasova: 10
Ne zanima me ni rad ni nedjelja 16,4%
