Dosjetili se kako spriječiti ukidanje razreda, u školu upisali - ovce

Novi se učenici zovu veoma znakovito: Dolly Klonirana, Jason Zlatno Runo, Crna Ovca i Pirjana Janjetina. Petnaestih je. Zbunjeni? Da. Za nas nezamislivo, za Francuze tek dobar štos za preveslati sustav i upozoriti ga da potrebe stanovništva u ruralnim dijelovima uvijek dolaze prije racionalizacije. Priča počinje mjerama štednje. Ugrožen je jedan od jedanaest razreda osnovne škole Jules – Frery de Crets u Beladonneu (Departman Isere), visoko u francuskim planinama. Zajednica broji 3.379 stanovnika.

Francuzi protestiraju: Preraspodjela u ZPP-u je blesava, ne baš korisna

Ima maštovitog gradonačelnika, još maštovitije i na sve spremne stanovnike te ravnateljicu osnovne škole voljnu učiniti sve da škola opstane u skladu s potrebama mještana. Učenika je malo, prijetilo je zatvaranje jedog razreda. Nekome je palo na pamet da bi u školu mogao upisati ovce, dotjerali su u školsko dvorište stado od 65 ovaca, izabrali su njih petnaest, valjda najpametnijih, nadjenuli im imena, stvorili identifikacijske dokumente i, uz blagoslov roditelja, načelnika i ravnateljice, ovce su… Pa, krenule u školu.

S početkom nastave, u školskom je dvorištu stajalo stado uzgajivača Michela Girerda,  sretnog ustupiti dio životinja za potrebe očuvanja cjelovitosti mjesne škole. U obrazovni su sustav Republike Francuske ovce, prema pisanju lokalnog tiska, ušle 7. maja. “Ne, to nisu ovce, to su sada učenici“, obrazlagao je uzgajivač, jedva zadržavajući smijeh. Do smijeha je bilo i načelniku mjesta: Jean-Louis Marat je u školu, savršeno po propisima, uveo nove učenike.

“Molim ravnateljicu škole Jules-Frery de Crets da uzme u obzir činjenicu da nacionalno obrazovanje nije samo u brojkama i da ono vrijedi i za ovo naše udaljeno mjesto. Dakle, gospođo, čuvajte naša prava, uključujući i ono na obrazovanje naše djece, spasite nam razred, makar i na ovaj način“, prenesene su načelnikove riječi. Učenici su, izgleda, srdačno dočekali pojačanja  prigrlivši kolege toplim pozdravom “u školi nam je baš super, dobro radimo i one su nam dobrodošle“. Mediji su, mrtvi ozbiljni, registrirali ovakvu izjavu jednog očaranog osmaša.

Nova ideja originalnog doprinosa ruralnom razvoju i očuvanju kvalitete življenja pravilima usprkos za sada je ostala samo u granicama malog mjesta u Alpama (orijentacije radi, u široj je okolici Grenoblea), no priča, ma koliko bizarna bila, zgodna je jer ukazuje do kojih granica mogu ići stanovnici kako bi sačuvali neke od sadržaja, a koji bi im mogli biti uskraćeni ili propisima, ili mjerama štednje/racionalizacijom.