Usporedno traje rasprava o novoj ZPP i izborna kampanja za EU parlament, no u francuskoj kampanji nema bombastičnih obećanja o imaginarnim fondovima i priča o zemlji blagostanja koja će nastati kad se monsieur XY pošalje među eurozastupnike.
U tijeku je kampanja za izbore za Evropski parlament. A kako je u Francuskoj, poznatoj po tome da poljoprivrednici (i ne samo oni) ne prežu od jasnog i glasnog, prosvjednog traženja svojih prava?
Ovako kažu u Francuskoj: Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) favorizira velike, doslovno isključujući male čak i manje proizvođače i vrijeme je za pravedniju preraspodjelu. Nejednakosti je ustvrdila presuda Revizorskog suda EU s početka ove godine ističući kako ih važeća domaća raspodjela "naglašava". U praksi, preraspodjela potpora zaista podrazumijeva velike nejednakosti – složili su se s presudom predstavnici najmanjih proizvođača, a metode raspodjele baš i nisu relevantne budući da manje učinkovit sustav ima najviše koristi od ZPP-a.
"Preraspodjela je blesava, glupa, ne baš korisna" , čuje se sa svih strana na tipično francuski način, bez ograda i rukavica. Ili, reći popu pop, bobu bob! Ovakav stav zastupaju i ne stide ga se iznijeti francuski mali poljoprivrednici u okvirima dvaju značajnih evropskih procesa, dogovaranju i preoblikovanju novog srednjoročnog proračuna i izbornoj kampanji za Evropski parlament. Francuzi to rade pragmatičnije, žele, traže i nude činjenice, prijedloge, komentiraju, držeći se života, potreba i interesa, a sve u svijetlu očekivano manje novca na raspolaganju.
Ne zanimaju ih fraze ni parole. Oni elaboriraju. Uostalom, u tradiciji je (i) francuskih poljoprivrednika da nezadovoljstvo pokazuju ne samo bukom, nego i bijesom – dogoneći na ulice prijestolnice stada ovaca ili istresajući na prometnice tone krompira/jagoda/šećerne repe/ gnojiva. Ovisno o prigodi i izvoru nezadovoljstva. Poruke se uvijek veoma ozbiljno shvaćaju i svaki će ambiciozni kandidat za Evropski parlament u ovo vrijeme kampanje i te kako osluhnuti što mu poručuje poljoprivredni sektor i tome prilagoditi obećanja. U francuskoj kampanji za Evropski parlament nema bombastičnih obećanja o imaginarnim fondovima i priča o zemlji blagostanja koja će nastati kad se monsieur XY pošalje među eurozastupnike – tu se čuju činjenice, sugestije, korisni prijedlozi, zahtjevi. Jer, Francuzi znadu što i kako žele. I veoma su svjesni da će para biti manje nego do sada.
A Francuska je, ne zaboravimo to, najveći korisnik sredstava ZPP-a – 60 milijardi eura na raspolaganju im je u srednjoročju između 2014. i 2020. godine. Prema sadašnjem prijedlogu nove raspodjele iznos bi se snizio za sedam milijardi eura što znači, ostane li sustav nedirnut zahtjevima i nekorigiran političkim trgovinama, i manje i onako sitnih sredstava za vrtlare, cvjećare, vinogradare…
Tko u Francuskoj želi pravedniju raspodjelu? Najglasniji su u zahtjevima najmanji proizvođači i to ekološki uzgajivači. Osim što se osjećaju "isključenim" iz sadašnjeg sustava, smatraju da bi promjene politike trebale ići u smjeru veće konkretne potpore djelotvornijoj, zdravijoj, ekološkoj proizvodnji. Zahtjevi su im na tragu smjera razvoja buduće zajedničke evropske politike. Potpore najmanjima idu usporedo s interesom podrške ruralnom razvoju. Njegovi su nositelji sitni proizvođači, "ponosni na svojih četvero zaposlenih", ne industrija hrane i žitarica, tvrde iz brojnih proizvođačkih udruga.
"Želimo Evropu s naglašenijom ekološkom osjetljivošću jer su baš mali vrtlari oni koji najviše koriste fitosanitarne proizvode, a očekuju pomoć kako bi se riješili pesticida na uštrb organskog uzgoja“. Francuski mali poljoprivrednici, osim što ističu prednosti sve popularnijeg – i lukrativnijeg – ekološkog uzgoja voća, povrća, mesa, vina, misle da bi nova Zajednička poljoprivredna politika morala nuditi bolju zaštitnu mrežu od nepredvidivosti klime.
Ali, kao završna misao stoji poruka, zajednički stav u svim raspravama u granicama zemlje, od Sredozemlja do Atlantika – najvećeg poljoprivrednog proizvođača Evropske unije, Francuske: “potpore, ma koliko visoke bile, ni u kom slučaju ne smiju zamijeniti tržište jer poljoprivrednici moraju živjeti od svog rada, od svojih proizvoda, a ne od milosrđa“.
Tagovi
Autorica
