Zašto dolazi do rojenja pčela, koji su pokazatelji i kako ga spriječiti?

Roj u košnici vrijedi više od roja na grani, tvrde pčelari, a kako biste spriječili odlazak roja i osigurali dobar prinos, ključno je na vrijeme prepoznati znakove rojevnog raspoloženja.

To se naravno ne pojavi preko noći – to je proces koji možete pratiti kroz nekoliko faza i simptoma. Prvi znakovi mogu se uočiti i do nekoliko sedmica prije samog rojenja. Pčele se pripremaju za "preseljenje", što se očituje u specifičnim radnjama unutar košnice.

Tri pokazatelja pripreme za preseljenje

1. Izgradnja trutovskog saća i legla

Pčele počinju intenzivno graditi trutovsko saće (s krupnijim stanicama) na rubovima okvira ili na središnjim dijelovima ako nemaju dovoljno prostora. Matica zatim u te stanice polaže neoplođena jaja iz kojih se razvijaju trutovi. Povećan broj trutova znak je da se društvo priprema za razmnožavanje .

2. Izgradnja rojevih (matičnih) ćelija

Ovo je najsigurniji i najjasniji znak. Pčele počinju graditi posebne, žirom oblikovane ćelije (matičnjake) najčešće na donjim rubovima okvira s leglom. U početku su to samo plitke zdjelice, a kasnije ih produžuju. Matica u njih polaže jaja iz kojih će se razviti nove matice.

3. Smanjeni unos nektara

Pčele izgube "radni elan" i pripremaju se za odlazak. Zbog priprema za rojenje, smanjuje se ispaša i donošenje nektara u košnicu. Za pčelara je to siguran znak upozorenja, pogotovo ako je vrijeme lijepo i mirno, a okolna paša kod pčelinjaka dobra.

3 simptoma neposredno pred rojenje

Kako se dan rojenja približava, znakovi postaju sve očitiji i ponašanje pčela se dramatično mijenja. Ako primijetite ove simptome, imate vrlo malo vremena za reakciju.

1. Zapuštanje legla

Pčele prestaju hraniti matičnu mliječ larve u rojevim ćelijama i one se počinju zatvarati. Također, mogu prestati hraniti i samu maticu, koja tada smanjuje ili potpuno prestaje s polaganjem jaja kako bi lakše letjela.

2. "Brada" (predrojevni grozd)

Najpoznatiji znak. Veliki broj pčela izlazi ispred košnice i skuplja se na letnoj dasci ili ispod košnice u obliku gustog grozda (brade). One su tu mirne, ali spremne za trenutak polijetanja s maticom.

3. Nervoza i užurbanost

Za razliku od pčela u "bradi", one unutar košnice mogu biti nemirne. Ako otvorite košnicu, pčele mogu biti agresivnije nego inače, trče po saću i ne zadržavaju se na njemu.

Šta učiniti kada prepoznate znakove?

Ako primijetite prve znakove, posebno izgradnju rojevih ćelija, što je prije moguće morate djelovati kako biste spriječili odlazak roja. Pregledajte tu košnicu svakih 7 dana. Tokom glavne rojevne sezone (maj i juni), redovno pregledavajte košnice, otprilike jednom sedmično.

Tražite rane faze izgradnje matičnjaka. Povećajte joj prostor. Jedan od glavnih uzroka rojenja je pomanjkanje prostora. Dodajte novu nastavku (medište i plodište) s praznim okvirima ili satnim osnovama kako biste pčelama dali prostora za rad i matici za nesenje jaja. Stvorite ako ste zakasnili "umjetni roj".

Ako su matičnjaci već izgrađeni, najsigurnija metoda je stvaranje umjetnog roja (dijeljenje zajednice). Time zadržavate pčele na pčelinjaku i sprječavate gubitak roja. Demariranje je također jedna od metoda. Ova metoda uključuje premještanje okvira s leglom iznad matične rešetke, čime se matica odvaja od većine pčela i privremeno sprječava rojenje. Prepoznavanje rojevnog raspoloženja umjetnost je koja se stječe iskustvom i pažljivim posmatranjem. Svaki propušteni znak može značiti gubitak roja i manji prinos meda.

Ključne metode za kontrolu pčelinjih zajednica

Rojenje je prirodni nagon pčela za razmnožavanjem, ali u savremenom hobi ili profesionalnom pčelarstvu ono često predstavlja izazov. Kada pčelinja zajednica uđe u rojevni nagon, njen radni elan značajno opada, a ako dođe do rojenja, pčelar gubi dio pčela i smanjuje potencijalni prinos meda.

Zbog toga su pčelari razvili nekoliko učinkovitih metoda kontrole, među kojima se posebno ističu umjetno rojenje i demariranje.

Prije nego što se upustimo u metode sprečavanja, važno je prije svega dobro razumjeti uzroke. Pčelinja zajednica najčešće ulazi u rojevni nagon kada se izjednači brojnost otvorenog i zatvorenog legla, što se obično događa u proljeće za vrijeme naglog razvoja zajednice. Ostali uzroci uključuju prenapučenost košnice, odnosno nedostatak prostora za polaganje jaja i skladištenje hrane

Višak mladih pčela koje ostaju neaktivne jer nemaju posla također je uzrok zbog kojeg dolazi do rojenja pčela.

Jedan od uzroka može biti i stara matica koja ne luči dovoljno feromona za održavanje kohezije zajednice, kao i rijđe spominjano tzv. pregrijavanje košnice – posebno za vrijeme toplih proljetnih dana za vrijeme jakih paša.

Umjetno rojenje i demariranje: Kontrolirano dijeljenje zajednice

Umjetno rojenje metoda je kojom pčelar svjesno i planski dijeli jaku pčelinju zajednicu na dva ili više dijelova. Za razliku od prirodnog, ovdje pčelar ima potpunu kontrolu nad procesom i može ga izvesti u optimalno vrijeme.

Osim što se njime sprječava gubitak roja pa pčele ostaju na pčelinjaku, omogućuje se planirano povećanje broja zajednica.

Zajednica zadržava radni elan, pčele normalno nastavljaju s ispašom i gradnjom saća. Ne treba zaboraviti ni mogućnost uzgoja mladih matica po želji pčelara.

Jednostavan način umjetnog rojenja podrazumijeva prebacivanje nekoliko okvira s leglom, pčelama i hranom u novu košnicu, zajedno s mladom maticom ili izgrađenim matičnjakom. Na taj način stvaramo novu zajednicu koja će se razvijati neovisno o matičnoj.

Prvi proljetni pregled pčela: Četiri ključne stvari koje svaki pčelar mora provjeriti u košnici

Demariranje je najpoznatija svjetska metoda prevencije. Demariranje (Demarijev princip) je metoda koja je dobila naziv po pčelaru Georgeu Demareeu, koji ju je opisao 1892. godine u časopisu American Bee. Ovo je jedna od najpopularnijih metoda kontrole rojenja u svijetu.

Osnovni princip demariranja je odvajanje matice od većine legla pomoću matične rešetke, čime se matici osigurava dovoljno prostora za polaganje jaja, a pčele se dodatno zapošljavaju.

4 koraka demariranja

1. Priprema donjeg dijela (plodišta) – U donjem nastavku ostavljamo maticu s jednim do dva rama mladog legla, jednim ramom meda i jednim ramom peludi (perge). Ostatak prostora popunjavamo ramovima sa satnim osnovama ili praznim izgrađenim saćem.
2. Postavljanje matične rešetke – Na donji nastavak postavljamo matičnu rešetku koja će spriječiti maticu da prijeđe u gornji dio.
3. Gornji dio košnice – Iznad matične rešetke postavljamo jedan ili više nastavaka u koje premještamo sve preostale ramove s leglom (osim onih koje smo ostavili s maticom) te ramove s medom.
4. Dopuna prostora – Po potrebi dodajemo još ramova sa satnim osnovama kako bismo pčelama osigurali dovoljno prostora za rad.

Šta se postiže demariranjem? Ovim postupkom postižemo nekoliko važnih učinaka:

• Matica dobiva dovoljno prostora za nesmetano polaganje jaja u donjem dijelu
• Pčele u gornjem dijelu brinu se o leglu, ali nemaju neposredan kontakt s maticom, što smanjuje mogućnost stvaranja matičnjaka
• Pčele su maksimalno zaposlene – mlade pčele grade saće na satnim osnovama, a starije izletnice normalno donose nektar

Nakon 8 do 10 dana potrebno je pregledati gornji dio košnice i ukloniti sve matičnjake koje su pčele eventualno izgradile. U nekim slučajevima postupak se ponavlja na 7-10 dana kako bi se trajno spriječio rojevni nagon.

Kada primijeniti ove metode?

Vrijeme primjene ključno je za uspjeh. Demariranje i umjetno rojenje najbolje je provesti:

• U početku cvatnje voćaka poput na primjer jabuke – tada se prirodno povećava aktivnost pčela
• Prije nego što zajednica uđe u rojevni nagon – kao preventivna mjera
• Kod najjačih društava – njima prijeti najveći rizik od rojenja

Važno je ne zakasniti s postupkom, ali ga ne treba ni previše uraniti kako se društvo ne bi zaustavilo u razvoju.

I umjetno rojenje i demariranje izvrsne su metode za kontrolu pčelinjih zajednica. Umjetno rojenje omogućuje povećanje broja zajednica, dok je demariranje idealno za održavanje jakih proizvodnih zajednica bez gubitka radnog elana.

Lično bih preporučio demariranje pčelarima koji imaju jake zajednice i žele maksimalno iskoristiti glavnu pašu, dok je umjetno rojenje odličan izbor za one koji žele proširiti svoj pčelinjak.

Bez obzira na odabranu metodu, redovni pregledi svakih 5-7 dana tokom glavne sezone ključni su za pravovremeno uočavanje znakova rojevnog nagona i poduzimanje odgovarajućih mjera