Priprema za zimu: Suočavanje s varoom, osiguranje hrane i zaštita košnica

Zimovanje pčela je ključan proces za njihovu vitalnost i produktivnost u nadolazećoj sezoni. Kako ljeto odmiče, pčelari se suočavaju s izazovima poput borbe protiv varoe, osiguranja adekvatne zalihe hrane i zaštite košnica od loših vremenskih uvjeta.

U ovom ćemo članku pažljivo analizirati ove izazove i ponuditi korisne savjete pčelarima kako bi osigurali uspješno prezimljavanje svojih pčelinjih zajednica.

Suzbijanje varoe

Varroa destructor, parazitski krpelj, jedna je od najvećih opasnosti za pčelinje zajednice širom svijeta. Ovaštetočina oslabljuje pčele, prenosi viruse i može uzrokovati propast cijele košnice ako se ne drži pod kontrolom. Zato je efikasna kontrola varoe ključna za uspješno prezimljavanje pčela.

Postoje različite metode za kontrolu varoe, a izbor metode ovisi o preferencijama pčelara, intenzitetu infestacije i vremenskom razdoblju primjene. Neki od najčešćih pristupa uključuju sredstva u kojima je djelatna tvar bazirana na korištenju akaricida kao što su amitraz, tau-fluvalinat, kumafos, te korištenje sredstava na biljnoj bazi kao i kiselina koje se i inače nalaze u medu poput oksalne i mravlje.

Također, postoji niz bioloških metoda kontrole, uključujući uklanjanje trutovskog saća i primjenu termoterapije. Integrirani pristup upravljanju štetočinama, koji kombinira biološke, mehaničke i hemijske metode, može biti posebno učinkovit.

• Organske kiseline: Mravlja, oksalna i mliječna kiselina su provjereno učinkovite u suzbijanju varoe, a smatraju se ekološki prihvatljivima. Njihova primjena zahtijeva, kao i uostalom i kod drugih tretmana, precizno doziranje i pridržavanje sigurnosnih mjera.
• Sintetski akaricidi: Amitraz, flumetrin i kumafos su primjeri sintetskih akaricida koji se koriste za suzbijanje varoe. Iako su učinkoviti, njihova uporaba može dovesti do razvoja rezistencije kod grinja i ostaviti rezidue u medu i vosku koji se godinama samo gomilaju u vosku, a samim time i u medu.
• Biotehničke metode: Uklanjanje trutovskog legla, korištenje mrežastih podnica i tretiranje pčela šećerom u prahu uz umjetno razrojavanje su neke od biotehničkih metoda koje mogu pomoći u smanjenju populacije varoe. Ove metode su manje invazivne od hemijskih tretmana, ali zahtijevaju više rada i pažnje pčelara.

Ističe se važnost integriranog pristupa u borbi protiv varoe, gdje se kombiniraju različite strategije suzbijanja. Kontinuirano praćenje stupnja infestacije i pravodobna implementacija odgovarajućih tretmana su od presudne važnosti za zdravlje pčelinjih kolonija. Korištenje raznovrsnih metoda, uključujući mehaničke, biološke i hemijske tretmane, može značajno smanjiti prisutnost varoe i osigurati dugoročnu održivost pčelinjaka.

Osiguravanje dovoljno hrane

Za uspješno prezimljavanje, pčele moraju imati dostatne zalihe hrane kako bi održale vitalnu tjelesnu temperaturu i preživjele do dolaska proljeća. Pčelari bi trebali u kasno ljeto i ranoj jeseni detaljno pregledati stanje zaliha u košnicama te, ukoliko je potrebno, osigurati dodatnu hranu.

Ne hranite pčele šećerom!

Optimalni izvor prehrane za pčele jest med koji su one same proizvele, jer sadrži sve potrebne nutrijente za njihov opstanak. U slučaju da zalihe meda nisu dostatne, pčelari mogu intervenirati prihranom šećernim sirupom ili pogačama koje su posebno formulirane za potrebe pčela. Ključno je da pčele imaju kontinuirani pristup hrani tokom cijele zime, a posebno tokom produženih perioda niskih temperatura.

Zaštita košnica od vremenskih uvjeta

Iako je teško na plus trideset razmišljati o niskim temperaturama koje su tokom zime u nekim područjima "normalne", treba znati kako je zaštita košnica od hladnoće, vjetra, kiše i snijega ključna za održavanje optimalne temperature i vlažnosti unutar košnice. O tome ćemo posvetiti poseban članak jer je bitna tema za bavljenje uzgojem pčela. No spomenimo usput u cilju pravovremene pripreme potrebnog kako pčelari mogu poduzeti različite mjere kako bi osigurali dobrobit svojih pčela, uključujući izolaciju košnica, postavljanje vjetrobrana, korištenje krovnih prekrivača i osiguravanje dovoljne ventilacije kako bi se spriječilo kondenziranje vlage.

Također, važno je redovno provjeravati stanje košnica tokom zimskih mjeseci i prilagođavati mjere zaštite prema vremenskim uvjetima. Važno je voditi računa i o sljedećem:

• Smanjenje leta: Sužavanje leta sprječava ulazak hladnog zraka i glodara u košnicu. Imate li mačku ona će kao predator držati glodare "pod kontrolom".
• Izolacija: Dodavanje izolacijskog materijala na košnicu pomaže u održavanju topline.
• Zaštita od vjetra: Postavljanje košnica na zaštićeno mjesto ili korištenje vjetrobrana može smanjiti utjecaj vjetra. O tome smo trebali razmišljati prilikom odabira lokacije, pa ako jesmo sad imamo manje posla.
• Zaštita od kiše i snijega: Osiguravanje da je krov košnice vodonepropusan i da košnica nema pukotina kroz koje bi mogla prodrijeti vlaga.

Pripremanje pčelinjih zajednica za zimsko razdoblje predstavlja kompleksan zadatak koji zahtijeva detaljnu pažnju i posvećenost od strane pčelara. Ključni aspekti ovog procesa uključuju efikasno suzbijanje varoe, osiguranje adekvatne količine hrane te zaštitu košnica od nepovoljnih vremenskih uvjeta. Ovi koraci su od presudne važnosti ne samo za preživljavanje pčela tokom zime, već i za njihov zdrav razvoj i prosperitet u nadolazećoj sezoni.