Američka gnjiloća potvrđena u više pčelinjaka prijedorske regije

U proteklom periodu na prijedorskoj regiji došlo je do pojave američke truleži pčelinjeg legla na više lokacija stacioniranih pčelinjaka, javlja Poljoprivredna savjetodavna služba Republike Srpske.

Pozitivni nalazi na bolest potvrđeni su nakon ispitivanja uzoraka iz sumnjivih pčelinjih zajednica u laboratoriji Veterinarskog instituta RS "Dr Vaso Butozan", nakon čega je imenovana je komisija za provjeru ispunjenosti uslova za ostvarivanje prava na nadoknadu štete i utvrđivanje visine štete nastale zbog pojave bolesti. Prisustvo bolesti nalaže uništavanje zajednica spaljivanjem zajedno sa korištenom opremom na zaraženom pčelinjaku.

"Američka trulež pčelinjeg legla je zarazna i najopasnija pčelinja bolest. Prisutna je više desetina godina sa manjim ili većim intenzitetom i smatra se da je trenutno ima u svim zemljama svijeta", navodi Duška Radaković, savjetodavac u PSSRS, dodavši kako je riječ o zaraznoj bolesti poklopljenog i nepoklopljenog pčelinjeg legla prouzrokovana bakterijom Paenibacillus larvae, koja stvara spore.

Bakterije u leglo deponuju pčele hraniteljice

Letalna (smrtonosna) je za inficirane larve, ali potencijalna i po čitavo pčelinje društvo. Kako objašnava Radaković, najprije stradaju poklopljene larve, gdje promjena nije vidljiva. Paenibacillus larvae u toku svog razvoja i održavanja ima dva oblika:

• vegetativna, pokretna forma (gram – pozitivna štapićasta bakterija-bacil)
• nepokretna forma (spora)

Način infekcije je uvijek sporama, a nikada vegetativnim oblicima.

"Infekcija je isključivo vezana za pčelinje leglo i nastaje unošenjem spora uzročnika, pri čemu spore bakterije Paenibacillus larvae u leglo deponuju pčele hraniteljice. Uzročnik hranom dospije u crijeva nepoklopljene larve ili ubodom varoe direktno u tkivo larve", ističe Radaković, pojašnjavajući da se vegetativni oblici-bacili razvijaju iz unijetih spora nakon poklapanja legla, brzo se razmnožavaju i uskoro izazivaju smrt svog domaćina.

Izuzetno otporne spore

Infekcija oboljelog legla je veoma jaka, tako da jedna oboljela larva može da sadrži i preko milijardu spora. Zaražena larva pretvara se u smeđu, ljepljivu i rastezljivu materiju, koja se sušenjem prilijepi za dno ćelije nakon četiri do šest sedmica, koja nakon osam sedmica izgleda kao prazna.

"U osušenoj larvi uzročnik, pretvoren u spore, ostaje živ i nekoliko desetaka godina te je sposoban ponovno izazvati bolest zdravog pčelinjeg društva u doticaju s primljivom pčelinjom larvom", upozorava. Zaražena pčelinja zajednica polako slabi jer ugiba leglo i nema dovoljne prinove mladih pčela, pa naposljetku ugiba i postaje plijen najezde voskovog moljca i grabeži pčela.

Upotreba antibiotika u liječenju američke gnjiloće pčelinjeg legla je kontraproduktivna

Spore bakterije, Penibacillus larvae, su izuzetno otporne, kako na faktore vanjske sredine (suša, vrućina, sunčeve zrake, vlaga), tako i na hemijska sredstva. U starom saću i košnicama, mogu provesti i do 35 godina, sačuvavši sposobnost klijanja i infektivnost.

"Na 110°C u autoklavu izdrže 30 minuta, u ključalom vosku na 125°C izdrže 20 minuta, a u suhom tlu očuvaju infektivnost 228 dana. Također, mogu da izdrže kuhanje u običnoj vodi, a u medu ostaju žive pri temperaturi od 100°C više od dva sata", kaže savjetodavac.

Širenje zaraze

Unutar košnice, zarazu prenose pčele hraniteljice od larve do larve. U pčelinjaku između društava zarazu prenosi pčelar prilikom pregleda košnica. Prisustvo grabeži je također jedan od glavnih uzročnika širenja zaraze, koja se prenosi i vrcanjem meda iz zaraženih ramova, prihranjivanjem pčela dodavanjem zaraženih ramova, pojačavanjem društva leglom ili mladim pčelama prenošenjem okvira iz košnice u košnicu.

Širenje zaraze se postiže i vještačkim razrojavanjem, nabavkom satnih osnova od nesterilisanog voska, između pčelinjaka posuđivanjem opreme i pribora, prisustvo napuštenih pčelinjaka u krugu 3 do 4 kilometra, selidbom i prodajom zaraženih pčelinjih zajednica, voskov moljac i varoa su također jedan od važnih faktora prenošenja zaraze.

Kako prepoznati bolest?

Bolest se može razviti u svako doba godine kada ima legla. Prve promjene koje se mogu uočiti na poklopcima iznad uginule larve jesu tamnije mrlje, posebno u donjem dijelu poklopca, naborani, ulegnuti (uvučeni) i izgriženi poklopci sa rupicama.

"Po skidanju poklopaca uočavaju se promjene na larvama, čija se boja mijenja od bijelo sedefaste, sivožute, tamnosmeđe do boje čokolade."

Larva postaje bez oblika, ljepljiva i rastezljiva, a ubadanjem čačkalice ili palidrvca u takvu larvu (Ropiness-ov test) izvlače se niti čokoladne boje, duge i po četiri i do pet centimetara, što je siguran znak da materijal treba odnijeti u ovlaštenu laboratoriju i tamo potvrditi dijagnozu.

Bolest u pčelinjaku: I med oboljelih pčela potrebno je spaliti

Četiri do šest sedmica nakon uginuća, ostatak larve priliježe u tankom sloju uz donju stijenku ćelije-krasta, a nakon osam sedmica ćelija izgleda kao prazna.

U slučaju sumnje na prisustvo američke gnjiloće pčelinjeg legla najsigurnija dijagnoza se uspostavlja ispitivanjem u ovlaštenoj laboratoriji. Na pregled se dostavi u papir upakovan komad saća veličine 10 do 20 cm, na kojem ima najviše propalih larvi gdje su promjene na saću najuočljivije.

"Po našem zakonu oboljelo društvo i saće se spaljuje, a pepeo zatrpava duboko u zemlju", zaključuje Radaković.