Zadnje aktivnosti

Posljednje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registrirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Zarazno oboljenje
  • 09.10.2019. 09:00

Bolest u pčelinjaku: I med oboljelih pčela potrebno je spaliti

Ukoliko pčelar prijavi bolest na vreme, ako uzme uzorak, prosledi u laboratoriju, dobije pozitivan nalaz i postupi dalje prema peporukama veterinarskog inspektora, ima prava da dobije nadoknadu štete. Ta nadoknada dobija se od Ministarstva za poljoprivredu, Uprave za veterinu, gde se i podnosi zahtev.

Foto: Depositphotos/Kerkezz
  • 1.047
  • 40
  • 0

Ako su pčele uginule od nekog zaraznog oboljenja, prazne košnice mogle bi da se saniraju. Međutim, tu se uvijek javlja pitanje, da li će način na koji se obavlja sanacija, biti dovoljan da ponovo ne dođe do ozbiljnijeg problema. Zbog nepostojanja sigurnog rješenja, takve košnice se uništavaju, odnosno, spaljuju.

Ipak, činjenica je da se pravi broj uginuća pčela krije u tome što se ne prijavljuje postojanje zaraznih pčelinjih bolesti, a to ostavlja mogućnost da pčelari slobodno izaberu šta će da urade sa takvim košnicama. Mogu da ih unište, a isto tako, praksa je i da ih prodaju nekom ko je nov u pčelarstvu. Zato se pčelarima preporučuje da kada utvrde da se radi oboljenju, prijave sumnju nadležnoj veterinarskoj službi.

I med se mora spaliti? 

Mnogi pčelari pitaju zašto med mora da se spali. Istina je da ljudi ne mogu da obole, ali ako se med ostavlja, onda je to mogućnost da se zaraze druga pčelinja društva.

Kada se dobije detaljan nalaz i kada se utvrdi da je bolest prisutna na pčelinjaku, pristupa se dezinfekciji. Prvo se radi saniranje tog društva i košnica se izmješta iz pčelinjaka. Dalje se postupa tako što se upale dvije sumporne trake uveče, košnica je pri tom zatvorena, što dovodi do humanog ubijanja zaraženih pčela. Sutradan se koristi ili bure ili se iskopa jama i u nju se izlije ta masa.

Nozema - tihi ubojica pčelinjih društava

Ramovi sa leglom, sa medom i uginule pčele, sve se to spali, a ako je košnica nova i ako nema pukotina, prvo se dobro dezinfikuje opaljivanjem let lampom. Može i da se radi dezinfekcija sa formalinom, to je obično 20% formalina, a riječ je o procesu fumigacije u komori. Temperatura u komori trebalo bi da bude najmanje 20 stepeni, može i do 30 stepeni i prekrivena ceradom, da pare formalina mogu maksimalno da budu efikasne. Najbolje je da košnica ostane u formalinu nekoliko dana, a nakon toga vrši se provjetravanje i može dalje da se koristi i upotrebi.

Drugo dezinfekciono sredstvo koje pčelari koriste je masna soda, od dva, tri do pet procenata. Može da se koristi za dezinfekciju satnih osnova, ali samo onda kada nije bolest u pitanju već kada se radi pretapanje starog saća i dezinfekcija satnih osnova. Najbolje dezinfekciju raditi u 2% rastvoru vrele masne sode koja ključa i u koju se urone ramovi. Dovoljno je da se samo izvade i isperu. Zatim se osuše i mogu ponovo da se koriste.

Do infekcije dolazi kod tzv. grabeži

Važno je napomenuti da do infekcije dolazi kod izuzetno jakih pčelinjih društava. Zato što ova društva prvo napadaju ona slabija, kupeći med grabeći ga (to je tzv. grabež). Na taj način oni kupe i infekciju tako da zapravo najjače društvo obolijeva, a pčelarima je teško prihvatiti suštinu nastanka bolesti. Oni se uglavnom fokusiraju na slabo društvo i mogućnost njegovog oboljevanja, a odbace mogućnost da snažno društvo prvo oboli.

Pčelarska oprema jeftinija u Srbiji - dokazao 45. Međunarodni sajam pčelarstva na Tašmajdanu

Zato je važno da se prati stanje pčelinjih društava i kada se uoči da je počelo da slabi, potrebno je provjeriti da li se radi zaista o bolesti ili je u pitanju gubitak matice, možda je sama matica oslabljena ili su čak u pitanju neki drugi, tehnološki problemi. Ipak sve to treba utvrđivati naknadno, nakon isključenja bolesti.

Najvažnije su dobre obuke pčelara

U preventivne svrhe, može da se ide korak naprijed, u smislu da se obuče ljudi koji rade na pčelinjaku. Naime, kada se radi pregled 1.000 košnica, ljudi koji to rade moraju da budu stručni i zato su edukacije pčelara jako važne. Iz tog razloga, pčelari imaju najveći broj obuka u odnosu na druge proizvođače ili uzgajivače drugih životinja.

Bez obzira na obuke, veoma često može nešto da promakne kod pregleda i kontrola. Ljudi čak i ako posumnjaju, ne prihvataju da je bolest baš njih zadesila, pri tom misleći da sami mogu da je riješe, što samo stvara još veću mogućnost širenja oboljenja. I to ne samo u vlastitom pčelinjaku nego i u radijusu koji može da bude i do tri ili više kilometara, u zavisnosti gdje se pčelinjak nalazi.


Tagovi

Prazne košnice Edukacije pčelara Sumporne trake Dezinfekcija formalinom Dezinfekcija masnom sodom Grabež Preventiva Bolest Pčelinje društvo


Autor

Ivana Živanić

Više [+]

Ivana Živanić, dipl.ing- master poljoprivrede, rado istražuje aktuelnosti u poljoprivredi. Pristalica zdrave i bezbjedne hrane.