Nozema - tihi ubojica pčelinjih društava

Smatra se da trenutno ne postoji pčelinje društvo koje makar u jednom periodu godine nema određen broj nozema. Društva sa jakim imunitetom u kojima su zastupljene sve starosne kategorija pčela, koje obavljanjem higijenskih, negovateljskih i drugih poslova, regulišu problem nozema i sve se završava na nekoliko uginutih pčela, što za jedno društvo koje broji nekoliko desetina hiljada jedinki i nije veliki gubitak. Problem nastaje kada se ravnoteža između jačine društva i broja nozeme poremeti. Tada parazit Nosema apis i Ceranae uzima maha - većina pčela ima proljev, uginjava i pčelinje društvo vrlo brzo oslabi.

Može godinama opstati bez domaćina

Nozema najčešće prethodi virusnim infekcijama, jer slabljenjem pčelinje zajednice priprema teren za posljednji udarac koji zadaju virusi.

"Nozema je energetski parazit. To je organizam koji nema vlastite fabrike energije, nema vlastite mehanizme da proizvede energiju. Energiju dobiva tako što je crpi iz svog domaćina, odnosno pčele. Javlja se u dvije forme: pokretnoj i nepokretnoj. Pokretna ili vegetativna je forma u kojoj je ona aktivna. U toj formi nozema crpi energiju od domaćina, hranu, vodu, temperaturu - sve što joj treba dobija od pčele. Tako raste, razvija se i razmnožava. U toj formi je samo dok se nalazi u tijelu pčele. Čim je pčela izbaci iz svog tijela, ona više nema sve te povoljne uvjete koji su joj neophodni, zbog čega prelazi u drugu formu - nepokretnu u kojoj miruje. Ta forma se naziva spora", objašnjava dr.vet. med. Uroš Glavinić, asistent na katedri za biologiju Fakulteta veterinarske medicine Beograd.

Infekcija nastaje tako što pčela proguta sporu

Nozema predstavlja problem upravo zahvaljujući tome što može da formira sporu. Čim pčela izbaci nozemu iz svoje ćelije, ona prelazi u formu spore i u njoj čeka da je pčela ponovo unese u sebe, kako bi se ponovo aktivirala. Da su spore nozeme veoma otporne, govori činjenica da mogu i do četiri godine ostati u zemljištu, na pčelinjaku, sposobne su da iz spore isklijaju i aktiviraju nozemu, koja onda izaziva infekciju pčele i pravi joj problem. 

"Infekcija nastaje tako što pčela proguta sporu. Ona sistemom organa za probavu dolazi do srednjeg crijeva - njenog najvažnijeg organa za probavu. Ulazi u ćeliju od koje je crijevo građeno i u toj stanici ima sve što joj je potrebno - energiju, hranljive tvari, toplinu, vlažnost. Prenamnožavanje nozeme dovodi do pucanja stanice i onda milioni spora ulaze u šupljinu crijeva, blokiraju ga uslijed čega nema normalnog pražnjenja crijeva pčele. Ona pokušava riješiti problem tako što jede med, međutim, crijevo je blokirano i taj med se samo gomila u crijevu koje nije prohodno jer je zapušeno sporama. Kao posljedicu toga imamo pčele nadutih stomaka", napominje Glavinić.

U normalnim uvjetima pčela se nikada neće isprazniti u košnici, već to čini vani. Međutim, posljedica nagomilane hrane i blokade crijeva stvara nadutost stomaka pčele, koja pod pritiskom ne stigne izaći van, te se nerijetko isprazni u košnici. Tada se javljaju mrlje od proljeva na košnicama, na samom saću i ispred košnice. To i ne bi bio problem da proljev ne sadrži milione spora nozeme, nesvareni med i polen, koji privlači duge pčele. One konzumacijom toga pojedu sporu i tako infekcija održava u košnici, ističu stručnjaci.

Higijena preuvjet zdravog pčelinjaka

Kako bi održali ravnotežu između broja nozeme i jačine pčelinjeg društva, pčelari trebaju poduzeti higijensko-sanitarne mjere, koje podrazumijevaju dezinfekciju, spaljivanje košnica, okvira i druge opreme, pogotovo kod društva koja su uginula od nozeme ili neke druge bolesti. 

"U korpusima, na okvirima, u saću i medu tih društava su prisutne milijarde spora nozeme. Prije nego što košnicu naselimo novim pčelama, neophodno je da se ona dezinficira jer će taj ogroman broj spora sačekati novo društvo i pomoći da se u njemu poremeti ravnoteža. Okvire iz ovih društava je najbolje uništiti, spaliti jer imaju mnogo spojeva i usjeka koji su puni propolisa, voska. To se ne može lijepo očistiti i dezinficirati. Uvijek će neka spora ostati", napominje sagovornik.

Med koristiti ako nije promijenio miris i ukus

Pod uvjetom da nije promijenio miris i ukus, med iz ovih društava se slobodno može koristiti za ishranu ljudi, savjetuju stručnjaci i napominju da ga nikako ne treba davati drugim društvima, jer se u njemu nalaze ogromne količine spora nozeme. U slučaju da je med promijenio miris i ukus, onda ga jedino možemo koristiti za rakiju, jer se u procesu njenog pravljena uništavaju spore. 

Saće i vosak iz ovih društava takođe su puni spora nozeme. Pčelari vole koristiti sunčane topionike, koji vosak očiste od krupne prljavštine, ali ne i od patogena. Zato bi vosak ovih društava trebalo tretirati temperaturama sterilizacije.

"Nozema pripada gljivicama. Gljivice vole vlagu - tamo gdje ima vlage, biće i gljivica. Mjera koju treba poduzeti da bismo smanjili nozemu je uklanjanje vlage iz košnica. Najprije premeštanjem društava na suhe terene gdje se inače ne zadržava vlaga. Potom, povećanjem ventilacije kroz košnicu - kada zazimljavate društva i utopljavate ih nikada ne treba pokriti cijelu površinu. Treba ostati makar dva prsta kako bi zrak strujao kroz košnicu", kaže Glavinić.

Ishrana medom i peludi najvažnija

Dodaje da, kao što narod kaže, snaga na usta ulazi. Od toga šta, kako i koliko jedemo zavisi naša snaga, jačina i imunitet. Tako je i sa pčelama. "Ishrana društva čistim šećerom je posebno nepoželjna kada je u pitanju nozema, jer će ona iskoristiti šećer kao energiju, umjesto pčele. Najbolja i najkvalitetnija hrana za pčelu je plodišni med u kome ona pored šećera, koji dolazi iz nektara, ima i veću količinu peludi koji je izvor proteina, vitamina, minerala i aminokiselina", zaključuje Uroš Glavinić.