Zumbul nije samo lijep - znate li da tjera bubašvabe i komarce?

Zumbul (Hyacinthus) je monokotiledona skrivenosjemenica, jedina vrsta u familiji Hyacinthaceae. Cvjeta u proljeće i jedan je od vijesnika proljeća svuda gdje se gaji ili samoniklo raste. Prirodan areal mu je u predjelima jugozapadne Azije, od Male Azije, preko Sirije, Libana, Izraela do Iraka i Irana. Postoji i subspontana varijacija u Dalmaciji i Grčkoj.

Prirodno stanište divljeg zumbula je kamenjar, od primorja do 2.000 metara nadmorske visine. Ipak, ovaj cvijet odlično se snalazi u baštama, plastenicima, uopšte na plodnom tlu, gdje ima sve uslove da razvije i pokaže svoju ljepotu.

Ljubičasti, crveni, bijeli...

U pitanju je višegodišnja zeljasta biljka sa podzemnim stablom u obliku lukovice. Dostiže visinu do 50 centimetara, sa jednom cvijetnom stabljikom koja nosi grozdastu cvast ljubičaste, crvene, bijele ili žute boje. Cvjetovi su veoma mirisni i omiljeni kod svih naroda koji su ikad došli u kontakt sa ovom biljkom.

Cvijeće koje uspijeva u hladovini ispod drveta

U istočnom Sredozemlju gaji se od davnina zbog prijatnog mirisa, ali i zato što ne zahtijeva mnogo pažnje pri uzgoju. Tek u 18. vijeku Nizozemci su odgajili više od 2000 vrsta hibrida čija ljepota se proširila svijetom. Tada je ustanovljeno i pravilo da se zumbul sadi tokom jeseni, da se dodaje vještačko đubrivo u toku cvjetanja i da se uklanjaju uveli cvjetići i stabljike kako bi lukovica uskladištila što više energije.

Esencijalno ulje zumbula koristi se u parfimeriji, a cvijet služi za dobijanje plave boje. Inače, lukovica je bogata toksinima i otrovna za sisare.

U narodnoj medicine žene su odavno koristile zumbul u kozmetičke svrhe, u obliku tonika koji čisti kožu. Nekada davno je bio dio sredstava za bijeljenje lica. Njegovi suhi cvjetovi tjeraju bubašvabe i komarce. Iako zumbul nije zvanično poznat kao lijek, on ima antimikrobno, antivirusno i antiseptično dejstvo.

"Plavo zvono"

Ljepotu zumbula ljudski rod je opjevao u najstarijim pjesmama još od Ilijade i Odiseje. U jednom stihu lijepa kosa junaka Odiseja upoređena je s vijencem zumbula. U drugom, sa zumbulom je upoređena ljepota vjerne Penelope.

Ovaj cvijet je nastao, prema legendi, od Hijakinta, prijatelja boga Apolona. Hijakint je, prema priči, tragično poginuo, a iz njegove krvi izniklo je mirisno cvijeće.

Simbol je velike i iskrene ljubavi koja prelazi sve granice i sjećanja koje prevazilazi vijekove. Persijanci su ga koristili za ukrašavanje stolova za Novu godinu, a Rimljani za proljetne praznike.

Na turskom jeziku zumbul znači plavo zvono. Čest je motiv u narodnoj i umjetničkoj književnosti, obično kao metafora ljepote djevojačke. Pominju ga Aleksa Šantić i Đura Jakšić u svojim pjesmama. Poljoprivrednici su vjerovali da snažan miris zumbula donosi ravnotežu, rastjeruje teške misli i simbolizuje iskrenost i plemenitost.

Molba za oproštaj

Osim što je lijep, zumbul nosi i trajnu poruku molbe za oproštaj, tako da je idealan poklon uvijek, a naročito kad se treba nekom izvinjavati i ponovo uspostavljati dobre odnose među partnerima ili rodbinom. Simbolika po bojama također je poznata, tako da ljubičasta boja označava tugu i sjećanje, plava postojanost i iskrenost, bijela nevinost i čistotu, a crvena i ružičasta - ljubav.

Za velike proljetne praznike, kad se organizuju izložbe cvijeća, ovaj cvijet spada među najatraktivnije i najtraženije. Također je omiljen za različite aranžmane, na primjer za praznično ukrašavanje stola, jer dugo traje i osvježava prostor.